Bilo je to koncem travnja 1995., kada je u domu obitelji Hegedić u Bjelovaru zazvonio telefon. Poziv je bio za Davora, iz baze, i on je, kao i uvijek, bio spreman. U to rano jutro, u osvit operacije Bljesak, fućkao je i pjevušio iz kupaonice, pakirao ruksak, laštio čizme pa ga je iz misli prenula melodija što je dopirala s radija. Bila je to pjesma \"Majko stara\" koju je posebno volio.
Istinski sretan
– Glasno je zapjevao, zagrlio me. Sjećam se da su mu se oči smijale i sjajile na poseban način. Stavio je beretku, zauzeo stav i pozdravio me, onako vojnički. Bio je istinski sretan u tom trenutku, majka to zna. Tada mi je rekao: \"Javit ću ti se\". Ali nikad se nije javio. Bilo je to jedino obećanje koje nije ispunio – prisjeća se majka Nada pomalo odsutno, zagledana u fotografiju svog sina. A toliko ga je puta dočekivala s Velebita, pripremajući domaći kruh, što je bilo jedino što je od nje tražio. Nakon operacije Bljesak nije ga ispekla.
Dnevna soba u obiteljskom domu za tren se ispunila tugom pa je, kao i toliko puta dosad, u pomoć priskočio suborac Zoran Maras. U dušu poznaje svog prijatelja i njegov ratni put s Omegama, jedinicom Specijalne policije, s kojom su otišli braniti domovinu.
– Došao nam je kao pričuvni vojnik, ali se od početka želio aktivirati. Svjesno je to činio, znajući da dolazi tamo gdje se ide na prve linije, gdje se vode borbe prsa o prsa, gdje se doslovno gine. Bio je skroman, povučen, miran i pristojan dečko koji nikad nije rekao neću. Već se na obuci pokazao kao najbolji, a kasnije je na prvoj liniji proveo punih godinu i pol dana u borbenom djelovanju – kaže suborac Zoran pa u sjećanje doziva Davorov prvi teren, onaj u Pakracu, pa Velebit, pa akcije Južni potez gdje je razmješten na čuvanje granice s Crnom Gorom, potom akcije Krug Požega, Poskok 2, pa Krug Dubrovnik. Spreman kao i uvijek, otišao je u Bljesak. Prvog dana akcije poslije osam sati, posljednje što će ikada vidjeti bit će obrisi sela Gornje Kričke kada je jedan metak ispod pancirke pronašao svoj put.
Majka je slutila
Majka kao majka, tog je jutra osjećala silan nemir, stezanje u grudima. Osjećaj je nije prevario. Ni sama ne zna kako je preživjela, utjehu joj danas nose dvije kćeri i sin, osmero unučadi i četiri praunuka. Dugo je za Davorom plakala i djevojka Vesna, kaže majka, pa priznaje da je znala pitati sina kad će se oženiti. \"Ne još. Ako se ne vratim, dovoljno je da za mnom majka plače\", kazao je tada Davor. A njegova Vesna ni danas se nije udala, pa sa obitelji i suborcima brižno čuva uspomenu na svog junaka.
