Umirovljeni general Martin Špegelj primio nas je u svom prostranom
stanu u elitnom dijelu Zagreba, gdje smo razgovaralio o burnim ratnim
danima.
VL: Kolika je vrijednost oružja koje
je Hrvatska nabavila za obranu?
Špegelj: To je nemoguće utvrditi. Mogu reći da smo 1990. godine iz
Mađarske legalno nabavili 30.000 komada različita oruža, i to smo
platili ondašnjih 11,5 milijuna maraka. Isplatu je provelo Ministarstvo
financija, a Franjo Gregurić sklopio konkretan ugovor o nabavi.
VL: Možete li reći u postocima koliko
je oružja kupljeno legalno, koliko je oduzeto od JNA, a koliko je
nabavljeno na crno?
Špegelj: Teško je reći jer je oružje naše Teritorijalne obrane bilo
smješteno u skladištima JNA. Kad smo oduzimali oružje od JNA, nismo
znali što je bilo njeno, a što oružje Teritorijalne obrane. Ukupno smo
od JNA oduzeli oko 240.000 kalašnjikova, 400 topova velikoga kalibra,
250 tenkova te više od milijun i pol tona ubojitog materijala. Naravno,
to nismo platili ništa. Mogli smo oduzeti i mnogo više, ali službena je
politika to spriječila.
VL: Kad se nabavljala glavnina oružja
na crno?
Špegelj: Glavnina takvog oružja nabavljena je od kraja 1992. pa sve do
1996. godine. Prije toga crnog tržišta nije bilo. Doduše, neki su se
predstavljali kao da kupuju oružje na crnom tržištu te su ga onda
prodavali pet puta skuplje jadnicima koji su to tražili. Neki su čak i
krali oružje koje smo mi nabavili iz Mađarske ili uzeli od JNA te ga
onda skupo prodavali.
VL: Kakva je uloga generala Zagorca
tijekom 1991. godine?
Špegelj: Zagorca tada nije bilo. On se pojavljuje tek 1992. godine.
VL: Kolika je vrijednost oružja koje
je nabavljeno na crno?
Špegelj: Riječ je vjerojatno o milijardi, a možda i više.
VL: Milijardi dolara?
Špegelj: Da. Tada je nabavljeno 20 aviona MiG 21, 22 helikoptera,
raketa S-300 i golema količina streljiva.
VL: Kolika je bila cijena oružja?
Špegelj: Ne znam. Avion stoji nekoliko milijuna dolara, a možda je za
njega plaćeno samo 500.000 do 800.000 dolara. Kad nekom na crnom
tržištu prijeti opasnost da će ga otkriti, onda prodaje ispod cijene.
VL: Koliko je bilo ljudi koji su poput
Zagorca nabavljali oružje?
Špegelj: Na čelu je bio predsjednik Tuđman koji je davao zeleno
svjetlo, operativni rukovoditelj bio je ministar Gojko Šušak te brojni
izvršitelji na čelu sa Zagorcem.
VL: Koliko je moglo biti takvih
izvršitelja?
Špegelj: Vjerojatno do stotinu.
VL: Svi su bili u rangu Zagorca?
Špegelj: Oni su bili njegovi podčinjeni. To su bili ljudi koji su se
susretali s krijumčarima i kriminalcima Europe i svijeta, tražili
tehniku te ugovarali poslove.
VL: Kako to da se moglo
prokrijumčariti zrakoplove? Malo je čudno da velike obavještajne službe
nisu znale za to.
Špegelj: Siguran sam da su sve obavještajne službe bile upoznate s
nabavom oružja.
VL: Koliko je bilo otvoreno tajnih
računa za kupnju oružja?
Špegelj: Bilo je 50, 60, a neki kažu i sto računa. Sve se oružje
plaćalo gotovinom.
VL: Koliko je novca završilo u
privatnim džepovima?
Špegelj: Nitko to ne bi mogao reći niti približno točno. Računi se nisu
vodili, provizije su bile tajne, ali vrlo visoke.
VL: Deseci ili stotine milijuna?
Špegelj: Vjerojatno je riječ o stotinama milijuna dolara.
VL: Koliko se ljudi okoristilo tim
računima?
Špegelj: Više osoba, a najmanje 50 imalo je velike koristi od crnog
tržišta. Tu treba uključiti i cijelu garnituru HDZ-a BiH.
VL: Kakva je bila uloga Hrvoja
Šarinića?
Špegelj: Mislim da se Šarinić nije okoristio. I za Šuška i Tuđmana može
se reći da se nisu nešto posebno okoristili. Možda se na njih potrošio
milijun-dva, ali ništa posebno. Treba se ipak sjetiti otvaranja
trgovina, sportskih automobila, banaka i kuća.
VL: Tko je onda profitirao?
Špegelj: Zagorec i njegovo šire društvo u Hrvatskoj te Ante Jelavić i
Ljubo Ćesić Rojs i njihovo društvo u Bosni i Hercegovini.
VL: Kakva je bila uloga Hrvoja
Petrača? Je li on bio bliski suradnik generala Zagorca?
Špegelj: Da. Oni su zajedno radili.
VL: Jesu li u to bili upetljani i neki
tajkuni?
Špegelj: Tajkuni su također bili honorirani.
VL: Na koji način?
Špegelj: Evo Luka Rajić kaže: "Za sve me možete pitati, samo ne o prvom
milijunu." Znači, dobio je milijuna maraka te počeo trgovati mlijekom.
Bio je vješt i uspio. Gucić je također upetljan, a Kutle pogotovo.
Kutlu su sigurno podmazali stotinom milijuna, ali bio je megaloman i
nesposoban, pa je sve izgubio te upropastio dio hrvatske privrede.
Luka Rajić: Nisam ratni profiter
Reagirajući na jučerašnji članak u Večernjem listu koji je objavljen pod naslovom "Kutle, Gucić i Rajić obogatli se na ratu", Luka Rajić je preko svog odvjetnika opovrgnuo postojanje bilo kakvih poslova te bilo kakav kontakt s tajnim računima. Moja stranka opovrgava tvrdnje da se obogatila na ratu odnosno na tajnim računima, a koje ste objavili kao naslov spomenutog članak te kao dio naslovne stranice spomenutog izdanja ističe u priopćenju Josip Madriazza, odvjetnik Luke Rajića.
Miroslav Kutle: Davao sam novac državi
Na članak je reagirao i odvjetnik Miroslava Kutle koji tvrdi da se njegov klijent nije obogatio na ratu. Miroslav Kutle bio je tijekom rata na čelu velikog gospodarskog sustava s više tisuća zaposlenika koji je izdašnim novčanim prilozima potpomagao stvaranje nove države. Taj sustav je provodio socijalnu politiku i zapošljavanje na područjima gdje zbog ratnih razaranja nisu ostvarivani probici takve gospodarske aktivnosti tvrdi Kutlin odvjetnik Rajko Mlinarić. Osim oružjem, nastavlja odvjetnik Mlinarić, rat je dobiven i takvim ekonomskim aktivnostima te socijalnom potporom ugroženom stanovništvu, pa je stoga neumjesno svrstavati Miroslava Kutlu među ratne profitere. Pogotovo ako se zna da se gospodarski sustav kojim je rukovodio uopće nije bavio nabavom oružja. Unatoč tomu i poznatim činjenicama, te iako general Špegelj uopće ne spominje Miroslava Kutlu, redakcija Večernjaka formirala je bombastičan naslov koji uopće ne odgovara sadržaju članka, te nije istinit, zaključuje odvjetnik Mlinarić.
