Ovdje se ne raspravlja o politici i vjeri. Ovdje se jede i pije na vlastitu odgovornost. Ovaj je kruzer rezidencija dokoličara. Ili vodi, ili slijedi, ili odj... To su neki od natpisa koji će vas dočekati u jedinoj hrvatskoj ulici čije se kuće nalaze – u vodi. Njezini stanovnici nemaju struju, asfalt, vodu ni kanalizaciju, ali se unatoč tome nikada ne bune. Ova ulica nalazi se na Savi u Slavonskom Brodu, a ime joj je – Splavarska. Osamdesetak splavi svakodnevno posjećuju njihovi vlasnici, na njima se druže, stanuju, kuhaju ručkove, kupaju i pecaju. Jedan od njih je i Tomislav Šimek koji, iako ima kuću u gradu, na svojoj splavi na Savi boravi i preko zime.
– Kada sam prije deset godina odlazio u mirovinu, napravio sam si ovu splav na kojoj provodim sve svoje slobodno vrijeme. Svaki dan dođem ujutro i ostanem do navečer. Mir, tišina... To je pravi odmor za srce i dušu. Često mi dođu prijatelji i rodbina pa zajedno pecamo, kartamo, popijemo čašicu-dvije – govori Tomo. U Splavarskoj ulici nema struje pa Tomo uz pomoć starog akumulatora napaja svoja jedina dva potrošača – žarulju i radioprijamnik. Ima i kuhinju, WC i to mu je, kaže, posve dovoljno. U neposrednoj blizini splavi, odmah uza savski nasip, uzgaja voće i povrće, tako da se uvijek nađe nešto za prigristi. Prije, dok je radio i imao više novca, svake bi subote “bacio” roštilj. Sada to čini rjeđe, ali ipak se na njegovu meniju nađu i čobanac, fiš, grah, pa čak i janjetina. Tomo na splavi boravi tijekom cijele godine.
– Zimi mi je čak i ljepše nego ljeti. Imam pećicu, naložim si fino vatricu i – milina! Bilo je malo problema s ledom, ali brzo sam ga isjekao motorkom. Na splavi uvijek ima nekog posla, ali to nas starije ne brine jer mi, za razliku od mladih, volimo raditi. Kod nekih je kolega sve zaraslo, ali ja stalno pazim da sve bude čisto i uredno – dodaje Tomo na čijoj su splavi ugodne trenutke provodili i glumac Ivo Gregurević te trener Cico Kranjčar. Za razliku od Tome, Ivan Čerenko nema svoju splav, ali je zato redovit gost Splavarske ulice. Navrati kod prijatelja, sjedne, razgovara, peca i pomaže u obavljanju svakodnevnih poslova. Na more, kaže, ne ide, jer mu je ne splavi puno ljepše. Kada se odrežu opasne grane i pokosi trava, na red dolaze bela i remi.
– Svaki sam dan na Savi. Nema boljeg smirenja i opuštanja. Buka i galama ovdje su nepoznati pojmovi. Malo se družimo, malo kupamo, malo radimo. Ali uvijek i u svemu uživamo. Najviše volim pecati, zalomi se ponekad i malo veći ulov. Upecali smo soma od 54 i smuđa od 13 kilograma – kaže Čerenko.
Savski splavari imaju i svoju udrugu. Osnovana je prije osam godina, a zove se Čika Mata, u spomen na poznatog brodskog splavara, zanesenjaka, zaljubljenika i čuvara rijeke Save i njezinih kupališta Matu Markovića. Članovi ove udruge organiziraju ekološke akcije čišćenja Save, a brinu se i za turističku ponudu grada te promicanje života na rijeci. Svake godine organiziraju tradicionalnu “bakljadu”, gdje se s upaljenim bakljama, ugašenim motorima, pjesmom, a ponekad i kupanjem, spuste od mosta do svojih splavi.
– Ovoliko splavi nema nigdje u Hrvatskoj, usudio bih se reći ni u Europi. Drugdje je sve nekako komercijalizirano, a ovo je baš ulica ljudi zaljubljenih u Savu. Nažalost, imamo dosta splavi, ali ne uvijek i splavara. Jer, splavar je čovjek koji istinski voli ovu rijeku i koji je tu svakodnevno zato što to voli, a ne radi prestiža ili nekog drugog razloga – kaže Davor Miković Frka. Svatko tko jednom posjeti Splavarsku ulicu, sigurno će se u nju vraćati. Kako ovdje žive opušteni, dobro raspoloženi i nasmijani ljudi, možete doći i nepozvani i uživati u gostoprimstvu. Važno je samo držati se nekih osnovnih pravila, istaknutih na početku naše priče...
