Kad se važne odluke donose a da se u obzir ne uzme širi kontekst i situacija u društvu, dobiva se – Filozofski fakultet. Najava blokade, zaštitari na fakultetu, prosvjedi, medijska prepucavanja, pokušaj rušenja dekana, ali i rektora samo su dio drame koja se ovih dana odvija na Sveučilištu u Zagrebu.
A bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš tvrdi da je do nje došlo zbog trenutačnih društvenih podjela i svjetonazorskih pitanja koja se odražavaju i na akademsku zajednicu te napominje da tko pred time zatvara oči dodatno pogoršava situaciju.
– Problem je nastao zbog pitanja suradnje Katoličko-bogoslovnog i Filozofskog fakulteta koje nije bilo dobro promišljeno ni dobro objašnjeno – tvrdi bivši rektor čiji je mandat trajao od 2006. do 2014. godine te napominje da se zbog osjetljivosti teme moglo i očekivati da će bez dobre argumentacije i kvalitetnog razgovora doći do kaosa.
Kaos je eskalirao na plenumu Filozofskog fakulteta koji je bio zakazan za srijedu. No studenti su naišli na zaključana vrata i zaštitare koje je postavio dekan Vlatko Previšić zbog, kako je stajalo u objašnjenju, “sigurnosnih razloga”.
Time je na sebe navukao dodatni bijes studenata koji njegovu smjenu zazivaju još od proljeća zbog spornih ugovora s KBF-om. I dok su studenti u nevjerici sjedili ispred fakulteta te čekali sastanak koji je na kraju održan u dvorištu, pokušali su sagledati situaciju i shvatiti kako je do takvog stanja uopće došlo.
– Ne može se to ukratko objasniti. Možda ako ste gledali “Game of Thrones” i “House of Cards”. E pa spojite te dvije serije i još uvijek nemate ni pola cirkusa koji se ovdje događa. Ni Hollywood nam nije ravan! – govore studenti pomalo rezignirano, ali od svoga fakulteta, kažu, ne odustaju. A upravo je do toga došlo – do borbe za Filozofski fakultet. I to ne samo za zgradu, nego za sve što ona predstavlja.
– Filozofski fakultet je oduvijek bio centar slobodne misli, a ovo je opstruiranje njegova rada, ali i cjelokupne autonomije Sveučilišta – kaže Eduard Blašković, jedan od studenata koji nikada nije mislio da će studentima biti onemogućen ulazak na fakultet.
“Sloboda misli”, “klerikalizacija”, “retradicionalizacija“ i “sekularizam”, samo su neki od pojmova koji se učestalo ponavljaju u izjavama i s jedne i druge strane te također otkrivaju ideološku pozadinu problema koji je počeo još 2014. godine.
Tada su, naime, tadašnji dekan Filozofskog fakulteta i sadašnji rektor Sveučilišta Damir Boras i dekan KBF-a Tonči Matulić sklopili ugovor o provedbi zajedničkih preddiplomskih i diplomskih dvopredmetnih studija.
Prema ugovoru bi studenti Religijske pedagogije i katehetike s KBF-a kao drugi predmet mogli izabrati neki od studija s Filozofskog fakulteta, i to bez polaganja prijemnog ispita. Nakon pobune studenata Filozofskog fakulteta koji su smatrali da će ih to dovesti u neravnopravan položaj i na fakultetu i na tržištu rada, ugovor je odbačen.
No zato je lani predložen novi prijedlog suradnje kakav bolonjski proces već podrazumijeva te kakav Filozofski fakultet već ima s nekoliko fakulteta, poput Prirodoslovno-matematičkog i Akademije likovnih umjetnosti.
– Studenti besmisleno dezinformiraju i uznemiruju javnost. Nije riječ o integraciji, već o suradnji kakvu imamo i s drugim fakultetima – govorio je na proljeće dekan Previšić te poručio kako će svi koji budu željeli studirati na Filozofskom morati položiti prijamni. Unatoč tome, studenti su se ponovno pobunili, Vijeće fakulteta je prijedlog suradnje odbacilo, a u međuvremenu je sukob prerastao na višu razinu, između dekana i studenata koji su zatražili njegovu ostavku.
Vijeće je u lipnju i pokrenulo postupak smjenjivanja koji je dekan već dva puta izbjegao. Prvo je u srpnju na sjednici vijeća srušio kvorum, a prošli je tjedan Senat Sveučilišta na prijedlog rektora Borasa suspendirao Studentski zbor Filozofskog fakulteta.
Zbog navodnog konstituiranja Zbora suprotno pravilima, studenti su uklonjeni iz Vijeća fakulteta. Počele su bune, studenti traže ostavku i dekana Previšića i rektora Borasa te prijete blokadom.
I dok se aktualna situacija na fakultetu mijenja iz sata u sat, a profesori i studenti ističu kako se “ispisuju neke od najtamnijih stranica fakulteta”, postavlja se pitanje zašto studenti Filozofskog fakulteta toliko ustraju na odbijanju bilo kakvog ugovora s KBF-om s obzirom na to da se radi o suradnji među fakultetima kakvoj se na Sveučilištu teži.
– Ideja Bolonje je mobilnost i žalosti me što postoje studenti koji brane drugim studentima da studiraju na nekom fakultetu – rekao je Branko Jeren koji je funkciju rektora Sveučilišta obnašao od 1998. do 2002. godine te se zalagao, kaže, za integraciju. Svatko tko je protiv tih vrijednosti, prema njegovu mišljenju, ne cijeni Sveučilište. Da bi se na integraciji trebalo više raditi smatra i bivši ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs.
– U SAD-u je primjerice normalno da se student upiše na sveučilište i onda kombinira studijske programe kako bi dobio što bolje obrazovanje – ističe Fuchs te dodaje da fakulteti ne bi među sobom morali sklapati ugovore kada bi suradnja bila regulirana na razini cijelog Sveučilišta.
Unatoč svemu, studenti Filozofskog fakulteta i dalje odbijaju suradnju s KBF-om. Opisuju je kao neprirodnu te na nju gledaju kao na gubitak neovisnosti, desekularizaciju i klerikalizaciju. Također, zamjeraju rektoru Borasu da je previše blizak KBF-u, a često ističu njegovu izjavu s početka mandata da se na Sveučilište moraju vratiti “biblijske vrijednosti”.
Činjenica je da studenti kada govore o suradnji s KBF-om, manje spominju probleme tehničke prirode poput upisa na fakultet, a više ističu nepremostive razlike između dvaju fakulteta. Ne niječu ideološka pitanja koja kao ključna spominje i bivši rektor Bjeliš, dok ih brojni drugi članovi akademske zajednice negiraju.
– Ideologije ne bi trebalo biti na Sveučilištu, a podjele u društvu ne bi smjele utjecati na rad fakulteta – rekao je Radovan Fuchs. No, da je upravo to temelj problema ne skrivaju studenti, pa se tako iz mase nerijetko može čuti kako ne žele “religijske frikove” na fakultetu.
– Svjetonazorskih pitanja ne bi trebalo biti ni u ekonomiji, ni u gospodarstvu. Nama govore da onemogućujemo rad Sveučilišta zbog ideologija, a svi oni u Saboru nama ne dopuštaju normalan život već godinama zbog istih tih svjetonazorskih pitanja. Mi barem nismo licemjerni – poručuju studenti te dodaju kako je stanje na njihovu fakultetu samo preslika stanja u hrvatskom društvu.
Svjesni su, kažu, da bi bilo bolje da podjela nema, ali društvo koje je te podjele napravilo ne bi sada na njihovu fakultetu trebalo glumiti lažne ideale zajedništva, ističu. Ovo je, kažu, neprirodna suradnja i ako Sveučilište želi početi s integracijom neka svi počnu surađivati, ne samo Filozofski i KBF.
Ono do čega je potencijalna suradnja dosad dovela jest to da su vrata fakulteta prvi put bila zatvorena studentima, fakultet su čuvali zaštitari, studentima se branio prolazak do referade, pa čak i u knjižnicu te na upise ocjena, što je izazvalo bijes onih kojima upis godine ovisi o ispitnim rokovima koji su upravo u tijeku.
Iako je dekan Previšić poručio da se zaštitari “redovito angažiraju kada se oko neke institucije stvori atmosfera medijskog linča i ometa normalan rad”, bivši rektor Bjeliš napominje kako je ostao zatečen kada je čuo za zaključavanje fakulteta te kako Sveučilište ni u kritičnijim situacijama nije posezalo za bilo kakvim oblicima prisile.
Upravo je zato većina članova fakultetskog vijeća upravljanje fakultetom dekana Previšića okarakterizirala kao “sramotno i skandalozno narušavanje ugleda institucije i onemogućavanje njezina normalnog funkcioniranja” te stoga idući tjedan čeka njegovu ostavku.
– Previšić se ponaša kao da je ovo njegov dvorac, zaboravio je da su profesori tu zbog studenata. Bez nas, oni su samo ljudi s hrpom informacija koje nemaju kome prenijeti, a upravo to bi trebali – rekao je Borna Tomić, student treće godine filozofije, te dodao kako samo želi učiti.
Naravno, sve to što sam opisao u prethodnom postu ne bi bilo moguće bez naših medija, koji se, kao i obično, pokazuju prvim i temeljnim problemom našeg društva. Umjesto da sami znaju ovo što sam maločas napisao i to jasno objasne ljudima, oni sudjeluju u stvaranju atmosfere izvanredne situacije - iako je riječ o najobičnijoj, vrlo prizemnoj i vrlo ružnoj borbi za fotelje unutra jedne uske i inače vrlo privilegirane skupine ljude. Što uopće reći, za naše medije jednostavno više ne postoji dovoljno jak izraz prezira kojim bi ih opisao. Sramota i štetočine, ništa drugo.