Zbog sumnji da su pod njegovim zapovjedništvom počinjeni ratni zločini, Haaški sud je protiv Mladena Markača 2004. podnio optužnicu. Kako se Markač odmah stavio na raspolaganje sudu, odobrena mu je privremena obrana sa slobode, no uoči Božića 2007. snimljen je dok se bavio svojim omiljenim hobijem – lovom na veprove – u društvu prijatelja i tadašnjeg ministra policije Ivice Kirina. Markaču je zbog toga ukinut kućni pritvor i 2008. dočekao je u Scheveningenu. Već prije imao je problema sa zdravljem, doživio je infarkt, ali svi ti događaji dodatno su pogoršali njegovo stanje. Za vrijeme haaškog pritvora doživio je još jedan infarkt, 2010. Da nije bilo Ivana Čermaka, koji je pozvao liječnike, vjerojatno ne bi preživio. Operiran je i sve je prošlo u redu.
Uvijek je bio dobro
Osim što je cijelo vrijeme imao problema s visokim tlakom i povišenim šećerom, manje je poznato da je prije nekoliko mjeseci bio na još jednoj operaciji srca kojom su mu zamijenjene premosnice. – Kaj je on dobil od tog nesretnog rata, samo je obolio od svega. Zbog živciranja pojačao mu se šećer, tlak, a na kraju mu je i srce stradalo – kazala je Anica Seleš, čiji je suprug Valent krsni kum dvojici Markačevih sinova iz prvog braka s Gordanom – Danijelu i Dejanu. Osim svih nedaća, general Markač, dodala je, uvijek je govorio da je dobro.
– Još je on nas tješio, govorio da se ne brinemo, da će sve biti u redu. O Anti Gotovini gotovo se sve zna. I treba. A što se zna o ništa manje važnom i značajnom generalu pukovniku Mladenu Markaču? Malo ili gotovo ništa, poglavito u odnosu na neke druge nevino optužene Hrvate. Tek kad je nepravomoćno osuđen na 18 godina, počelo se nešto više govoriti i pisati o njemu – istaknuo je novinar i publicist Mladen Pavković u pogovoru svoje knjige “General pukovnik Mladen Markač”, objavljene prošle godine. Objasnio je da se odlučio objaviti knjigu kako bi bila mali podsjetnik nekim budućim generacijama. Istina je jučer pobijedila, povijest je ispravljena. Tko je zapravo Mladen Markač? Rođen je 8. svibnja 1955. u Đurđevcu, gdje i danas ima puno rodbine. Najviše je ipak vezan za 83-godišnjeg tetka Martina, kojeg, kao i svi u obitelji, zove Deda. Martin je imao iznimno važnu ulogu u njegovu životu jer je vodio brigu o njemu nakon što je prerano ostao bez roditelja. Markač je srednju školu pohađao u Zagrebu. Tijekom srednje škole počeo se baviti sportom, a posebno su ga zanimale borilačke vještine. – Oduvijek je volio sport. Bavio se plivanjem, ronjenjem, bio je prvak Jugoslavije u streljaštvu. Bavio se i hrvanjem, a poslije je prešao na džudo u kojem je bio prvak Balkana – rekao je jednom Valent Seleš. Strast prema sportu utjecala je na to da Markač upiše Kineziološki fakultet, ondašnji DIF. Diplomirao je 1982., godinu dana poslije odslužio je i vojni rok, a potom je pristupio policijskim snagama MUP-a tadašnje SFRJ. Nije to bilo nimalo slučajno, jer je Markač u to vrijeme, prema dostupnim podacima, bio instruktor borilačkih vještina pripadnicima Jedinice za posebne namjene tadašnjeg Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova.
Godine 1990. Mladen Markač bio je suosnivač policijske postrojbe za posebne namjene u sklopu MUP-a. Imenovan je zamjenikom zapovjednika te jedinice, koja je krajem godine postala antiteroristička jedinica.
Kakav je to čovjek
Iduće godine Markač je imenovan zapovjednikom Antiterorističke jedinice Lučko, a 1992. promaknut je u generala bojnika (u pričuvi), stoji u optužnici Haaškog tužiteljstva.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman 1994. imenovao je Markača pomoćnikom ministra unutarnjih poslova, čime je postao i zapovjednikom Specijalne policije MUP-a. Na toj poziciji proveo je vojno-redarstvenu operaciju Oluja, nakon koje je dobio čin generala pukovnika. Kao zapovjednik specijalnih policijskih snaga sudjelovao je i u svim drugim važnijim oslobodilačkim akcijama, ponajprije operaciji Bljesak. Postoji jedan u nizu događaja koji opisuje kakav je Markač bio čovjek.
– Na Bijeloj stijeni pokraj Lipika, kada su pronađeni ranjeni ljudi u šumi, general je naredio legendarnom ratnom liječniku Miroslavu Kinčlu – Igli da ide i spašava živote bez obzira na to jesu li civili, branitelji ili neprijateljski vojnici – prisjetila se Dubravka Vukoja, ratna izvjestiteljica Hrvatskog radija. Zbog toga ne čudi da su ga sami specijalci prozvali Tata. Na poziciji pomoćnika ministra Markač je bio do 2000., a jedno vrijeme sjedio je i u saborskim klupama kao HDZ-ov zastupnik. U prvostupanjskoj presudi Markač je 15. travnja 2011. osuđen na 18 godina zatvora. Unatoč šokantnoj presudi, koja je posebno potresla njegove sinove, sadašnju suprugu Mirjanu i rodbinu, Markač je za svoje suborce ostao istinski heroj. Na radost svih pravomoćna presuda ispravila je nepravdu. Više nitko nikad ne smije reći da je Hrvatska nastala na zločinu...
>>Gotovina: Nisam razumio prepreke, Markač: Mislio sam da ću umrijeti
Treba tražiti odštetu od Srbije i isplatiti ovom čovjeku i njegovoj obitelji.