U novinama mi je oduvijek najzanimljivije ono što novine najnevoljkije objavljuju, a to je ispravak. Zbog toga što se ne mogu izliječiti od vjerovanja (vrlo raširenog po novinarskim kuloarima), da ni jedna novinska pogreška nije bez zadnje primisli. Samom mi se, primjerice, dogodilo da sam jednom pod svoj novinski članak bio potpisan kao "Davičić".
Krivac za pogrešku tvrdio je, naravno, da je ona posve slučajna, no kad sam rečeni članak ponovno pročitao, vidio sam da je riječ o običnom "davežu". Volim čitati ispravke, kao i sve drugo što bi novine najradije prešutjele. Pa mi je tako neki dan (17. ožujka) u tjedniku "Globus" za oko zapeo najčudnovatiji ispravak koji sam ikad vidio. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, što ju je po nalogu suda "Globus" morao objaviti. Presuda se sastoji od pet stranica A4 formata i objavljena je u cijelosti.
Neobičnost je u tome što je svih pet stranica presude ugurano na prostor otprilike pet puta manji od jedne njezine stranice! Dvije su, prva i posljednja, dobile nešto raskošniju prezentaciju, 4,7 x 6,3 cm, a tri su u dimenzijama 3 x 4 cm. Na svakoj je stranici otisnuto šezdesetak redaka teksta, što znači da ih je prostim okom, pa bilo ono i oko sokolo, nemoguće pročitati. S pomoću jakog se povećala donekle mogu odgonetnuti "buhice" na prvoj i posljednjoj stranici, dok nad ostalima ne pomaže ni najbolji mikroskop.
Kad to čovjek vidi, ne zna bi li se nasmijao ili bi se zabrinuo. Urednik "Globusa" i njegova pravna zastupnica Vesna Alaburić, očito, nisu bili ni u kakvoj dvojbi. Za njih je to najobičnija sprdnja, što se dobro razabire iz prostim okom čitke redakcijske opreme "objavljene" presude. U nadnaslovu se ističe da je riječ o "presudi zagrebačkog Trgovačkog suda", naslov glasi "U ime naroda" (premda je presuda donesena "u ime Republike Hrvatske"), a u podnaslovu se precizira da "ovime tuženik Globus international d.o.o. ispunjava sudsku odredbu za objavljivanjem presude". Da sam "Globusov" urednik ili Vesna Alaburić, i ja bih se možda smijao.
Jer oni su iznad suda. Ali, ja nisam iznad suda, kao što iznad njega nije ni Zlatko Vitez, koji je izruganom presudom trebao dobiti zadovoljštinu. Ja sam samo običan građanin kojega od nasilja, uključujući i javno ismijavanje, može zaštiti samo sud. A kako da me zaštiti kad je i sam sud izvrgnut javnoj poruzi?
O sprdnji s "ispravkom", što je neobičnije od svega, još nitko nije prozborio ni slova. Gdje su naši brzi komentatori, gdje je ministrica pravosuđa, gdje je HHO, sudačka udruga, gdje je, na kraju krajeva, sutkinja Draženka Deladio koja se na presudu "u ime Republike Hrvatske" potpisala i koja je zbog nje dobila sramotnu javnu pljusku? Jesu li zaspali ili je i njima sve to smiješno?
