Bosni i Hercegovini svaka se prigoda koristi za svađe, opstrukcije, optužbe... U tom besmislenom ratu sudjeluju svi. Samo što je odgovornost političara, a i medija, veća nego svih drugih. U toj državi postoje tri istine, tri politike, tri medijska prostora...
Zbog svega se sukobljavaju. I svi misle da su u pravu. Primjerice, Bošnjaci, kad su u pitanju Hrvati, vjeruju da su prepozicionirani, a Hrvati tvrde da je djelomično tako samo na rukovodećim dužnostima, a da su u strukturi zaposlenih u institucijama nedovoljno zastupljeni.
U mnogima tek simbolično. Uvijek se u tom uvjeravanju tko je u pravu, a tko u krivu pojačavaju animoziteti i stvoreni stereotipi. Zato sam članu Predsjedništva BiH i predsjedniku vodeće bošnjačke stranke SDA Bakiru Izetbegoviću postavio pitanje (u pisanom obliku) zašto Hrvati i Bošnjaci ističu samo ono što ih dijeli, a ne ono što ih spaja?
– Ne mislim da Bošnjaci i Hrvati ističu samo ono što ih dijeli, mi itekako surađujemo i u velikom broju pitanja imamo identičan ili barem vrlo sličan stav i pogled. Međutim, ako se složimo o stotinu pitanja, a zapnemo na stotinu i prvom, o tom posljednjem, neriješenom će se govoriti i pisati, ono će biti u fokusu sve dok ne bude riješeno.
Bosna i Hercegovina pokrenuta je nakon višegodišnjeg zastoja na svom euroatlantskom putu, pokrenuta je i iz ekonomske letargije i upravo je tu bošnjačko-hrvatska sprega donijela pozitivnu promjenu i prevagu, ali u fokusu su problemi poput neriješenog statusa Mostara, neriješenog pitanja Sejdić/Finci; zavadio nas je i doveo do višemjesečnog zastoja Zakon o igrama na sreću...
BiH upada iz krize u krizu, iz svađe u svađu. Problemi, uglavnom s nacionalnom ili entitetskom pozadinom, smjenjuju jedan drugi. Mogu li se i kako resetirati međunacionalni odnosi u BiH i što je preduvjet za to?
Mogu, naravno. Neophodna faza je, nažalost, višegodišnja prepirka i natezanje strana koje su se gledale preko nišana prije dva desetljeća, zajednički neuspjesi, zastoji, zajedničko sazrijevanje kroz taj mukotrpni proces i prihvaćanje bjelodano jasne činjenice da se samo dogovorom može ići naprijed.
Da nitko nikome i ništa neće moći nametnuti. Nadam se da tu mučnu fazu upravo dovršavamo. Osim toga, moramo biti u stanju staviti se “u kožu” drugih, razumjeti njihove frustracije. Recimo, Bošnjaci moraju shvatiti da Hrvate frustrira to da kroz izborni proces dosad nisu uvijek mogli efektuirati svoju većinsku volju pri izboru članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH.
S druge strane, Hrvati moraju shvatiti da narušavaju odnose s Bošnjacima kada im guraju “prst u oko” proslavom godišnjice HZ Herceg-Bosne i pokušajima da tu paradržavu koja je porušila Mostar i u koncentracijske logore odvela hercegovačke Bošnjake predstave u pozitivnom povijesnom svjetlu. Također, moramo biti svjesni da je politika umijeće mogućeg, da ne možemo jedni od drugih tražiti nemoguće ili neprihvatljivo. Trebamo biti svjesni atmosfere, političkog momentuma, realnih spremnosti i mogućnosti da se nešto u određenom povijesnom trenutku riješi.
Kako pronaći strateške ciljeve za budućnost BiH oko kojih će se moći okupiti sva tri naroda i većina značajnih političkih opcija u zemlji?
Vjerujem da smo te strateške ciljeve definirali koalicijskim sporazumom stranaka na nivou države, a zatim i na nivou Federacije BiH. Potpisali smo dokumente s jasnim opredjeljenjima – stabilizacija prilika u zemlji, pojačan proces pomirenja, ubrzan put k članstvu u EU, preuzimanje MAP-a, fokus na socioekonomskim reformama.
Problem je što ih se ne držimo striktno, što ih ne ispunjavamo ili ih sporo ispunjavamo. Prepirka se pojačala, a pozitivna komunikacija koja vodi ubrzanju vitalnih procesa oslabila je. Lokalni izbori su nas usporili. Nije lako složiti liderske taštine, a radi se o pet bitnih stranaka odnosno ličnosti koje kreiraju stanje u državi i bore se kako bi nametnule vlastite prioritete.
U kojoj bi mjeri članstvo u Europskoj uniji moglo relaksirati odnose u Bosni i Hercegovini?
Daleko je članstvo, ali sam proces pregovaranja i stalnog usklađivanja našeg zakonodavstva s europskim šansa je da reformama ostvarimo napredak u demokratizaciji države i društva, jačanju vladavine prava, poboljšanju funkcionalnosti administracije, razvoju ekonomije. To je šansa, ali i rizik. Neće biti članstva, nećemo uspjeti ni upitnik ispuniti, a kamoli ispregovarati poglavlja ako valjano ne profunkcionira koordinacijski mehanizam, a prije njega međusobni odnosi u Bosni i Hercegovini.
Kako vi, pa i većina Bošnjaka, po vašoj procjeni, danas doživljavate Hrvatsku i Srbiju? Kao pritajene neprijatelje, potencijalne saveznike, dobre susjede...
Kao susjede. Odnosi, naročito s Hrvatskom, odavno su normalizirani i, uz povremene krize, obećavaju dobru susjedsku i regionalnu suradnju. Naravno, ne možemo ostati dužni kad se iz Beograda i Zagreba kaže nešto što ne stoji, čime se zadire u unutrašnje odnose ili ne pokazuje dovoljno respekta prema Bosni i Hercegovini, ali uvjeren sam da će takvih nesporazuma s vremenom biti sve manje jer nikome nisu od koristi.
Hrvati, ali i drugi narodi polako “cure” iz BiH. Jeste li osobno i što spremni učiniti kako bi se taj trend zaustavio?
Cijela se regija prazni jer mladi ljudi odlaze u dobro uređene europske gradove i u gospodarstva koja im nude šansu. U zemlji koja se prazni svaki je čovjek važan. Ne može se tu puno učiniti preko noći, potrebno je podići gospodarstvo, izgraditi infrastrukturu, investirati u obrazovanje, kulturu, sport.
A za to nam treba vremena i golema sredstva. Ne može brzo, ali može brže. Uspjeli smo u posljednjih 18 mjeseci kreirati više od 27.000 novih radnih mjesta, nije loše, ali očito nije ni dovoljno. Jedina šansa da se taj pozitivan trend naglo pospješi ubrzana je izgradnja raznovrsne infrastrukture, prije svega cestovne, ali i energetske, poljoprivredne, turističke.
Gradnja velikih objekata povlači za sobom cjelokupno gospodarstvo, otvaraju se nove tvrtke, nova radna mjesta u postojećim tvrtkama…
Znam da zvuči kao izlizana fraza, ali istina je da nam je Bog podario lijepu i bogatu zemlju, zdravu i talentiranu djecu, u Bosni i Hercegovini bi skladno moglo živjeti dvostruko više stanovnika nego što ih trenutačno živi.
Može li postojati BiH bez Hrvata? Nije tajna da unutar BiH, pa i u međunarodnoj zajednici postoje neki koji dekonstitutivnost Hrvata vide kao dio dugoročnog rješenja za BiH?
Ne znam uopće što znači “dekonstitutivnost“ i prvi put čujem takvu tezu. Hrvatski narod je konstitutivan prema Ustavu BiH, i to nitko u Bosni i Hercegovini, a ni u okvirima međunarodne zajednice ne dovodi u pitanje.
Nitko ne bježi od toga da se ustavne implikacije konstitutivnosti naroda provedu u praksi, ali se time ne smije ugroziti pozicija BiH i kao države građana. Ne mogu se pod firmom zaštite kolektivnih prava vrijeđati građanska prava, odnosno osnovni principi Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava.
Zašto je tako teško postići reformu izbornog zakonodavstva koja bi omogućila Hrvatima da sami biraju svoje predstavnike? Dobivaju li i što Bošnjaci održavanjem takvog stanja?
Da budemo jasni, Hrvati imaju i biraju svoje legitimne predstavnike na svim razinama vlasti i u svim institucijama u skladu s postojećim izbornim zakonodavstvom. Postoji problem da izbornim procesom Hrvati dosad nisu uvijek mogli efektuirati svoju većinsku volju pri izboru članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH i za taj jasno definirani problem treba tražiti adekvatno rješenje.
Očekujemo od HDZ-a BiH da nama i svim drugim parlamentarnim političkim subjektima transparentno ponudi realan i razuman prijedlog rješenja koji je u skladu s općeprihvaćenim demokratskim standardima, koji ne vodi u daljnje etničke i teritorijalne podjele i koji može dobiti potrebnu dvotrećinsku većinu u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Moguće rješenje bilo je na stolu prije nekoliko godina – tzv. Fileov model riješio je to pitanje implementacijom presude Sejdić/Finci. SDA je tada bio spreman izdržati pritisak dijela javnosti, sjećate li se kako su teatralno Lagumdžija i još neki kidali karte koje smo bili predložili, izrugivali se s modelom “plutajućih kantona” i slično.
Cijenim da je HDZ igrao na sve ili ništa – i nije dobio ništa. Nije iskoristio spremnost medijatora EU da pomognu i spremnost SDA da prihvati rizike prihvaćanja rješenja.
I bojim se da će HDZ nastaviti tako, da će tražiti uvođenje mehanizama blokada u rad parlamenata i vlada koji će omogućavati Hrvatima da zaustave sve čime nisu zadovoljni, dakle ne samo da zaštite vitalni nacionalni interes, Bošnjaci i Srbi to neće prihvatiti i naći ćemo se ponovno u depresivnom klinču.
Mijenja li, po vama, odluka Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića išta u političkom pristupu tom problemu?
Ne mijenja. Odluke Ustavnog suda konačne su i obvezujuće bez obzira na političku klimu.
Olakšava li ta odluka možda politički pristanak na promjene izbornog zakonodavstva, ali i njegovo prihvaćanje u dijelu javnosti, posebice bošnjačke kojoj sada neki političari uvažavanje hrvatskih zahtjeva u vezi s izborom Doma naroda i članova Predsjedništva BiH serviraju kao “nacionalnu izdaju”?
Iako ta odluka još nije objavljena, sudeći po onome što je Ustavni sud BiH priopćio javnosti 1. prosinca, u njoj nema ništa epohalno. Ustavni sud BiH zapravo je kao neutemeljen odbio zahtjev dr. Bože Ljubića za ocjenu ustavnosti onih odredbi potpoglavlja B Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koje su dr. Ljubiću bile suštinski sporne te je utvrdio da su te odredbe u skladu s Ustavom BiH.
Ustavni sud samo je djelomično usvojio zahtjev dr. Ljubića i utvrdio da odredba Izbornog zakona BiH da se svakom konstitutivnom narodu iz svakog kantona daje po jedno delegatsko mjesto u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH nije u skladu s člankom I/2 Ustava Bosne i Hercegovine zato što očito proizvodi situaciju, koja se dosad događala, da se iz nekih kantonalnih skupština biraju delegati iz reda nekih konstitutivnih naroda iako nijedan zastupnik iz reda tog naroda nije zapravo izabran u tu kantonalnu skupštinu.
Pa smo onda imali situacije da se pojedini izabrani kantonalni zastupnici lažno izjašnjavaju da su iz reda hrvatskog ili srpskog naroda iako to nisu, samo da bi bili izabrani kao delegati iz tog kantona u Dom naroda Parlamenta Federacije.
U skladu s tim Ustavni sud utvrdio je da ni postojeća raspodjela delegatskih mjesta koja se bazira na takvoj formuli i koja je propisana u Izbornom zakonu nije u skladu s Ustavom BiH. Rješenje je jednostavno i već je sadržano u Ustavu Federacije BiH koji kaže da će u Domu naroda Parlamenta Federacije biti najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji ima najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu.
Dakle, sporna formulaciju u Izbornom zakonu koju je Ustavni sud ocijenio neustavnom mora se zamijeniti tom preciznom ustavnom formulacijom iz Ustava Federacije koji predstavlja temeljni akt za Izborni zakon, a onda u skladu s tom preciznom formulacijom i rezultatima posljednjeg popisa stanovništva Središnja izborna komisija BiH obavit će preraspodjelu delegatskih mandata iz kantona u Domu naroda Parlamenta Federacije.
To je sve. Nema tu potrebe ni za kakvom širom reformom izbornog zakonodavstva, kao što neki tvrde.
S današnje pozicije, je li formiranje državne vlasti bez Milorada Dodika bilo pogreška?
Dodik je to svojim ponašanjem onemogućio. Kako formirati vlast s Dodikom i SNSD-om te jeseni 2014. godine nakon njihovih višegodišnjih opstrukcija europskog i NATO puta i upornih verbalnih napada na BiH i Bošnjake, a odbaciti Savez za promjene koji je bio spreman na stabilizaciju prilika i odnosa u zemlji?
Ta alternativa imala je člana Predsjedništva BiH i jednak broj zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH kao i SNSD i nudila je pomirenje i suradnju umjesto Dodikove politike stalnog generiranja kriza, svađa i sukoba.
Geostrateški, idu li procesi na međunarodnoj sceni u korist ili protiv stabilizacije BiH? Vidite li uopće neki znak da se bilo tko u međunarodnoj zajednici danas želi baviti Bosnom i Hercegovinom?
Vidim. Nije realno očekivati da će američka administracija novog predsjednika Donalda Trumpa posvetiti dodatnu pažnju Bosni i Hercegovini.
Međutim, mi već imamo svu potrebnu pažnju Europske unije koju dobivamo kroz obnovljeni pristup EU i koja je već urodila plodom i značajnim napretkom BiH na europskom putu u protekle dvije godine.
Imamo prihvaćenu aplikaciju za članstvo, dobili smo upitnik i to je svakako put kojim ćemo nastaviti.
Može li se Bosna i Hercegovina stabilizirati unutarnjim snagama, bez međunarodne pomoći?
Naravno da može.
>> Hrvati u Srbiji ne ostvaruju manjinska prava, a na Kosovu ih je ostalo tek nekoliko stotina
