Zakon o sprječavanju sukoba interesa pun je rupa, stvara probleme u praksi i valja ga doraditi. Teza je to oko koje već godinama postoji suglasje svih relevantnih institucija, organizacija i političkih stranaka, no novi zakon nikako da ugleda svjetlo dana. Jedini pokušaj njegova donošenja pritom je pokazao kako je u postojećim okolnostima bolje da se novi zakon i ne donosi jer je Ministarstvo uprave pod palicom Lovre Kuščevića u javnost pustilo tekst iz kojega je bilo jasno da aktualna vladajuća garnitura ne samo da nema namjeru ojačati mehanizme prevencije korupcije nego želi do kraja okljaštriti ionako slabašne mehanizme koje na raspolaganju ima Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.
Sudsko osporavanje
Novi ministar Ivan Malenica ovih je dana najavio da će se još jednom krenuti u izradu novog zakona, s namjerom da ga se donese prije parlamentarnih izbora, od kojih nas dijeli svega nekoliko mjeseci. U tu je svrhu u postupku imenovanje nove radne skupine, čiji bi sastav trebao biti objavljen do kraja ovog tjedna.
No okolnosti u kojima se kreće u brzinsku izradu zakona ne ulijevaju previše nade u otklanjanje prepreka za prevenciju korupcije. Malenica je, naime, novi zakon najavio odgovarajući na novinarsko pitanje jesu li premijerove upravne tužbe na odluke Povjerenstva pritisak na to neovisno antikorupcijsko tijelo. Plenković tužbama pokušava osporiti odluke Povjerenstva u predmetima Pokaz i Helsinki, kojima je utvrđeno da je povrijedio zakonska načela djelovanja koja od dužnosnika zahtijevaju časno, pošteno, savjesno, odgovorno i nepristrano postupanje. Na tu se odredbu Povjerenstvo oslanja u mnogim svojim odlukama, no nekoliko je dužnosnika sudski sporilo njegovu ovlast da uopće odlučuje na temelju tih načela ako nisu prekršene druge zakonske odredbe.
Malenica sada, najavljujući novi zakon, govori da će Ministarstvo pri njegovoj izradi uzeti u obzir praksu upravnih i Ustavnog suda. Budu li se Ministarstvo, Vlada i saborska većina zaista vodili sudskom praksom vezanom za načela obnašanja dužnosti, nema razloga za brigu oko budućih ovlasti Povjerenstva.
Upravni sudovi do sada su u takvim predmetima davali za pravo Povjerenstvu, a izuzetak je presuda Bojana Bugarina, suca Upravnog suda u Zagrebu, koji je u korist Milana Bandića presudio da Povjerenstvo uopće ne bi trebalo odlučivati na načelima djelovanja. No riječ je o prvostupanjskoj presudi koja će se testirati na Visokom upravnom sudu. A taj je sud, koliko je poznato, u sličnim tužbama do sada donio svega dvije presude (Jasmin Bajić i Branko Šegon) i u obje dao za pravo Povjerenstvu te zaključio da se dužnosnici moraju suzdržavati od ponašanja koje dovodi u pitanje njihovu vjerodostojnost i povjerenje građana u funkciju koju obnašaju.
Budući da je upravo Visoki upravni sud zadužen za usklađivanje prakse upravnih sudova, sudska praksa je jasna i ministrova najava da će je uzeti u obzir pri izradi novog zakona trebala bi značiti da će se zakonom precizirati kako Povjerenstvo ima ovlast koju mu pred upravnim sudom spori premijer. Zakone, međutim, ne donose sudovi, oni ih samo primjenjuju manje ili više uspješno. Što će na kraju pisati u zakonu, odlučit će politika, a izjave koje su do sada dolazile iz tog smjera ne bude previše nade u poboljšanje sustava. Dapače, iz HDZ-a su posljednjih godina odapete mnoge otrovne strelice na račun Povjerenstva, koje visoki državni dužnosnici bez ikakve zadrške javno optužuju za politiziranost.
Neobjavljeni izvještaj
Premijer mu pak blokira rad na predmetu Borg, u kojem predsjednici Povjerenstva Nataši Novaković zamjera sukob interesa zbog njezina prijašnjeg angažmana u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, čiji je član bio i Todorićev Agrokor, dok ne vidi ništa sporno u angažmanu vezanom za Agrokor svog ministra financija koji je bio u upravi koncerna. Takav pristup ne daje previše nade u izgradnju antikorupcijskih institucija, zbog čega nam packe dijele i Europska komisija i GRECO, čije je izvješće za Hrvatsku prošle godine govorilo da se Hrvatska ne drži zadanih mjerila u borbi protiv korupcije. Izražena je i zabrinutost zbog najava spomenutog Kuščevićeva zakona, a novi bi izvještaj mogao biti još nepovoljniji, nakon što se Povjerenstvo GRECO-u potužilo na pritisak. No što u njemu piše, ne znamo ni tri mjeseca od plenarne skupštine GRECO-a koja ga je donijela, jer ga Ministarstvo pravosuđa još nije uspjelo prevesti i objaviti.
Donijeli bi oni taj zakon u roku jednog tjedna, ukoliko bi prošla klauzula ,da je za njih i njihove ortake nevažeći:))