Srbija je „smatrana zemljom konzervativaca i nacionalista, patrijarhalna je i homofobična“, napisao je u petak list Corriere della Sera u tekstu o kandidaturi Ane Brnabić (42), dosadašnje srbijanske ministrice državne uprave i lokalne samouprave, javno deklarirane homoseksualke, za buduću premijerku.
O „povijesnom preokretu u Srbiji“, jer prvi put „u balkanskoj zemlji s povijesno snažnim i ponekad nasilnim homofobnim tendencijama“ jedna žena koja za sebe kaže da pripada LGBT zajednici preuzima vođenje vlade, piše list Repubblica. Srbija je ponovno privukla pažnju medija u svijetu, ali sada ne zbog ratnih avantura, već zbog toga što je novi šef te države Aleksandar Vučić povjerio Ani Brnabić mandat za sastavljanje vlade. Spominju se, dakako, njezini studiji, njezina profesionalnost, kao i činjenica da je pridonijela uvođenju reformi u Srbiju, ali je mnoge iznenadila Vučićeva odlučnost da, unatoč protivljenju nekih stranaka i Srpske pravoslavne crkve, postavi lezbijku na čelo vlade.
Ne samo što je prvi put na čelu srbijanske vlade žena, već je ona i homoseksualka i to je „apsolutna novost za Balkan“, piše Repubblica, koja također vidi Srbiju kao zemlju nacionalista, homofobičnu i konzervativnu. Srbija je, međutim, smatrana i najvažnijom republikom bivše Jugoslavije. O raspoloženju u Beogradu, priznali mi to ili ne, ovisili su izgledi lica (nasmijani ili ljutiti) i u drugim bivšim jugoslavenskim državama. Prema tome, ako se sada Srbiju, smatranu zaostalom i nasilnom, gleda drukčije, onda je već i to dobro. Vučić je bio član Šešeljeve stranke te na crnoj listi zemalja EU u koje mu je bio zabranjen ulazak, ali je sada „europejac“ koji Srbiju vodi prema euroatlantskim integracijama.
Nema sumnje da će mu imenovanje Ane Brnabić za premijerku još više poboljšati imidž u Europi, ali što ako, unatoč svim otporima SPC-a i stranačkih lidera njezinu imenovanju, Srbija provede reforme i zabilježi ekonomski rast? Brnabić, barem prema stručnoj spremi, ima sve šanse da uspije kao premijerka. Što ako ju je Vučić izabrao zbog toga, a ne da sebi i Srbiji poboljša imidž? Možda bi se i u Hrvatskoj trebalo gledati na sposobnost, a ne na seksualne sklonosti ili etničke, vjerske i ine etikete kandidata.
