Pred Bugarskom su izvanredni parlamentarni izbori, u anketama vodi stranka GERB (Građani za europski razvoj Bugarske), stranka desnog centra, sa oko 35% podrške. Njezin je lider Bojko Borisov, bivši tjelohranitelj bugarskog komunističkog lidera Todora Živkova i bivšeg kralja-premijera Simeona II. Borisov je bio gradonačelnik Sofije pa premijer koji je morao otići zbog socijalnih prosvjeda.
Veze Bugarske i Hrvatske
Stranka je zadržala popularnost pa je 2011. za predsjednika Bugarske izabran kandidat GERB-a Rosen Plevnelijev. Hrvatska ne pridaje puno pozornosti onome što se događa u Bugarskoj, ali pobjeda Borisova utjecat će na odnose u regiji. Naime, u kuloarima ga se smatra poklonikom Srbije.
Dijelu bugarske javnosti to ne smeta, ali znatan dio zazire od toga da im se Srbija miješa u poslove kao nekad. Još 1932. godine jedan od najvećih bugarskih novinara Danail Krapčev, koji je istraživao i ubojstvo Stjepana Radića u jugoslavenskoj skupštini, piše: „Srbiji treba samo da ima lojalnog vazala na vlasti u Sofiji..."
U svibnju 1934. u Bugarskoj je izveden državni udar i na vlast je došao projugoslavenski režim Kimona Georgieva. Krapčev je zatvoren, a antisrpske i nacionalističke stranke zabranjene, a konzul Jugoslavije u Sofiji bio je Draža Mihailović. Ubrzo su svi shvatili da je Krapčev bio u pravu. Nakon pada Georgieva, oslobođen je, a 1944. ubijen je toljagom predstavnika tzv. narodne vlasti, odnosno komunista, koji žele što čvršće veze s Titovom Jugoslavijom. Ta je ljubav potrajala sve do 1947. kada pod pritiskom Moskve dolazi do razlaza. Bugarska je bila ravnodušna prema ex-jugoslavenskom susjedstvu sve do 2009. godine kada na vlast dolazi Borisov, koji je pokušao blokirati hrvatske pristupne pregovore u samoj završnici. Borisov je po obrazovanju vatrogasac, početkom demokratskih promjena osniva zaštitarsku tvrtku IPON, a od tada se povlače i neke kontroverzne veze s problematičnim figurama tranzicije kao što je Rumen Nikolov.
Vjerojatno zbog veza sa Simeonom, Borisov dobiva mjesto državnog tajnika MUP-a, počinje njegova politička karijera, obilježena vezama s kontroverznim osobama iz bivše Jugoslavije. Godine 2004. iz Hrvatske stižu podaci o organiziranoj kriminalnoj grupi, u kojoj sudjeluju i hrvatski državljani, koja se bavila ubojstvima. Spominjala su se imena Roberta i Luke Matanića. Borisov iznosi u javnost ove podatke i izaziva gnjev u Hrvatskoj.
Na unutarnjoj sceni Borisov se ponaša kao Superman i rukovodi osobno gotovo svim policijskim akcijama, a sad je Bugarska na optuženičkoj klupi na Sudu za ljudska prava te bi mogla biti osuđena za odštete za prekomjernu upotrebu sile. Zanimljiv je moment i uhićenje Sretena Jocića, Joce Amsterdama, u Sofiji 2002. Uhićenje je predvodio Borisov, Jocić je izručen Nizozemskoj. Borisov postaje nacionalni heroj i Simeonovo mentorstvo više mu ne treba, osniva svoju stranku i postaje 2009. premijer. U to vrijeme u Beogradu je opet uhićen Sreten Jocić, pod optužbom da je organizirao ubojstva bugarskih kriminalnih bosova i za naručivanje ubojstva Ive Pukanića.
Nagodba s Beogradom
Pred beogradskim sudom Jocić kaže da mu je pokrovitelj bio Borisov, inzistira da bude pozvan za svjedoka. Borisov niječe povezanost s Jocićem, ali se i ne odaziva na sud. Godinu dana kasnije sastaje se s premijerom Dačićem i predsjednikom Borisom Tadićem, nagađa se o nagodbi, beogradski sud ne objašnjava je li Borisov pozvan ili je skinut s popisa svjedoka.
Otkad Borisov više nije premijer, odnosi između Bugarske i Srbije stagniraju, bez ijednog posjeta. Ali zato se srpske folk-zvijezde u Sofiji osjećaju bolje nego u Beogradu! Hoće li Srbija ponovno imati svog vazala u Sofiji?
sto je, prpa a. nema vise pijanog jelcina I bugarskih uvlakaca u americku g.