HSP,nadam se da ce se kod nas naci jedan pametan politicar koji ce ono sto ste vi uradil uraditi kod nas ali polako,bez bombi,pucanja,lepo na vrata kic,kuc,imate nedelju dana da se spakujete,date kljuceve opstini i putuj.......

Evo nekoliko primjera VLADAJUCE gluposti. U tom se kontekstu vrijedi prisjetiti sada vec zaboravljenoga beogradskog studenta koji se na središnjem zagrebackom trgu provokativno slikao s likom Draže Mihailovica. Slucaj je elegantno riješen tako da je hrvatskoj javnosti dana kakva-takva zadovoljština, s time da se i srbijanska javnost ne osjeti previše povrijedenom. Predsjednici dviju vlada izravno su zbog toga telefonski komunicirali, srpskome je studentu skracena zatvorska kazna, srpski su celnici u Hrvatskoj cijeli slucaj opisali u stilu »djecja nestašnost«, djelatnici Veleposlanstva Srbije i Crne Gore u Zagrebu pokazali su primjerenu skrb za svoga državljanina, kolumnist »Novog lista« izjavio je tamošnjoj javnosti kako »klince nije trebalo strpati u zatvor« te da je »sudska vlast reagirala brzopleto« (Nastasja Radovic, »A gdje je tu Pikaso?«, »Monitor«, 3. XII. 2004.), povjesnicar dr. Ivo Goldštajn reagirao je slicno, uz opasku da je Draža Mihailovic osnovano optužen za pocinjene ratne zlocine u Drugome svjetskom ratu, ali i poruku, koja je sigurna godila jednom dijelu srbijanske javnosti: »...iako se njegovom sudenju mogu staviti raznorazne zamjerke s obzirom na \\’današnje standarde\\’« (ibid.), itd. Da je ipak rijec o hrvatskim naivcima, potpuno promašenim ocjenama dvojice spomenutih hrvatskih »eksperata« i smišljenoj cetnickoj strategiji, potvrdio je sam pocinitelj, trenutni »srpski nacionalni junak«, student Arhitektonskoga fakulteta u Beogradu Stevan Vraneševic. U napisu »Draža i ja na Jelacica placu« u beogradskom tjedniku »Nin« od 2. XII. 2004., uz mnoštvo ironije i bahatosti otvoreno je priznao: »Meni je ta izložba bila samo sporedni motiv za odlazak u Hrvatsku. Pravi motiv bio mi je da se na Trgu bana Jelacica slikam s Dražom, poslije ovoga što se desilo Milanu Gurovicu, da ga zbog Dražine tetovaže ne puste u zemlju. To me je jako isprovociralo, takvo miješanje politike i sporta. Usporedio sam to sa Olimpijadom u Berlinu 1936: Hitler se tada nije htio rukovati s crncem, ali mu je ipak dozvolio da sudjeluje na Olimpijadi... Zašto baš Trg bana Jelacica? Jednostavno - to je najprepoznatljivije mjesto u Zagrebu.« Najocitiji primjer je izdavacka kuca »Dunja« iz Bjelovara koja je objavila knjigu srbijanskog književnika Miroslava Todorovica »Hohštapler«, u kojoj se otvoreno velica cetnicka ideologija i njezini promicatelji u povijesti i sadašnjosti. Ona je cak za hrvatsko citateljstvo sa srpskog jezika »prevedena i priredena«, kako to doslovce stoji na njezinim prvim stranicama, da bi bila u Hrvatskoj što »razumljivija«. Nitko od predstavnika hrvatskih vlasti, politicara, nevladinih udruga, književnika, povjesnicara, kolumnista i drugih nije smatrao potrebnim barem reagirati na ocitu provokaciju. Cini se da cetništvo polako ali sigurno sigurnim koracima kroci u osvajanju Hrvatske, tj. njezina javnog mijenja. Dragoljub Draža Mihailovic, zvani »Cica«, po treci put u povijesti pokušava ostvariti svoj naum, samo za razliku od dva prijašnja pokušaja, u Drugome svjetskom ratu i Domovinskome ratu, kada su njegovi istomišljenici provodili etnicko cišcenje, ovoga puta provodi cišcenje povijesnog pamcenja.

pinje452. .ponavljas se...obrisi slinu..jadnice, i nazad u osnovnu skolu