Hoće li srbijanski prijevremeni izbori, najavljeni za 21. siječnja sljedeće godine, odgoditi na neodređeno vrijeme pitanje suradnje s Haaškim tribunalom i time Ratku Mladiću stvoriti nove mogućnosti za još dugotrajniji bijeg? Pitanje predaje ratnog zločinca Radovana Karadžića gotovo se više i ne spominje. Srbijanski predsjednik Boris Tadić najavom je prijevremenih izbora za spomenuti datum uspio barem privremeno odgoditi odluku o budućem statusu Kosova. Istodobno je problem suradnje s Haagom akcijskom planu unatoč gurnut na sporedni kolosijek.
"Koštuničina vlada sada više sasvim sigurno neće hvatati Mladića", izjavio je Tadić. Istodobno, atmosfera u kojoj se u Srbiji vodi predizborna borba, a dio te borbe je i štrajk glađu vođe radikala Vojislava Šešelja u haaškom zatvoru, koji na taj način nastoji podiggnuti tenzije, pokazuje da će srbijanski izbori biti izbori destabilizacije.
Smrt Miloševića u zatvoru, zatim samoubojstvo Milana Babića, te sada Šešeljevo gladovanje rabe se u u predizborne svrhe kao dokazi "mučeništva". Naravno, to će, zajedno s gubitkom Kosova, izazvati još više napetosti. To znači, ako na izborima pobijede radikali i njihovi saveznici Miloševićevi socijalisti (a izgledi da bi se to zaista moglo dogoditi nisu nipošto mali) tada će suradnja između Haaga i Beograda ionako postati bespredmetna. To, naravno, znači da bi politička destabilizacija mogla dugo potrajati.
Odluka o Kosovu već je donesena i čeka se povoljan trenutak objave. Pregovori s još jednom zemljom kandidatom EU Makedonijom nisu niti stavljeni na dnevni red jer Unija čeka razvoj događaja na Kosovu. Crna Gora je doduše neovisna, ali je ta suverenost u ovom trenutku još mrtvo slovo na papiru. Veleposlanstva i konzulati u inozemstvu još nose naziv "za Srbiju i Crnu Goru".
S europskim integracijama se čeka. Uostalom, Podgorica čak nije mogla dobiti ni ulazak u Partnerstvo za mir. U ovom trenutku su u zastoju i dugoočekivane europske integracije BiH. Kao preduvjet za pregovore o stabilizaciji i pridruživanju Bruxelles traži jedinstvenu policiju na cijelom teritoriju, a vodstvo Republike Srpske odbija integrirati policiju te je čak najavilo da će na svaki pritisak odgovoriti srpskim referendumom za vlastitu policiju.
S druge strane, sve se više zamjećuje da Hrvatska i njezin državni vrh u ovom trenutku pomalo zatvaraju oči pred tim izazovima, ponašajući se kao da ih se sve to skupa mnogo ne tiče. Slično je i s medijima. Danas je lakše pročitati analizu o razvoju događaja na Balkanu u nekom frankfurtskom dnevniku nego u hrvatskim medijima. A treba podsjetiti da je Banja Luka zemljopisno Zagrebu najbliži veći grad.
