GLAZBA Dario Rešetar u studijima Croatije Recordsa doznao kako se snimaju njegove omiljene pjesme

Sretan dan 23-godišnjaka koji obožava Ivu Robića

214314.jpg
import
21.09.2005.
u 17:34

Imam 23 godine i zaljubljenik sam u glazbu. Hrvatsku glazbu poznajem od njezinih početaka - od Vlaha Paljetka, Andrije Komca, Ive Robića, Zvonimira Krkljuša, Rajke Vali, braće Sutlović, pa sve do danas. Ukratko, poznajem cijelu hrvatsku diskografiju, stoga mi je želja posjetiti Croatiju Records  pisao nam je Dario Rešetar iz Lopatinca pokraj Čakovca.

Ljubav i hendikep
Ne krijući iznenađenje što je Nedjeljni Večernjak ispunio njegovu želju, Dario nam je otkrio da voli sve žanrove glazbe osim narodnjaka. Najdraži su mu ipak američki i hrvatski evergrini te instrumentalna glazba big bandova. Završeni trgovac bez zaposlenja, kada ne radi u obiteljskom vinogradu za dušu svira na sintesajzeru, a završio je i osnovnu glazbenu školu. Međutim, iako mlad, na život već drukčije gleda od većine ljudi.
- Imao sam tumor na lijevom uhu zbog kojeg sam iznenada na njega izgubio sluh. Operiran sam 2001., a sve me to jako potreslo jer doista volim glazbu. U početku mi je bilo teško, no s vremenom sam se priviknuo. Sada je sve u redu - kazao nam je Dario dok smo se crvenim automobilom Večernjeg lista vozili prema studijima Croatije Rercordsa.
Dočekao nas je tonski snimatelj Goran Martinac, a iako je bio zauzet snimanjem albuma grupe Flyer, koju su slušatelji Otvorenog radija krajem prošle godine proglasili najperspektivnijom domaćom grupom, rado je pristao biti Darijev vodič.
- U studiju prvo snimamo osnovnu matricu, odnosno ritam-sekciju. Na nju se sve nasnimava dio po dio, bas, gitara, vokali... Sve to snimamo po nekoliko puta pa se u cjelinu slaže ono što je najbolje - kazao je Dariju Goran, prepustivši mu 24-kanalni miks-pult, za koji je kazao kako je do prije nekoliko godina bio velik koliko i sam studio.
Darija je zanimalo kako se dodaju različiti efekti, poput jeke, na što mu je Goran pokazao kako je potrebno okrenuti samo nekoliko potenciometara.
Uslijedio je obilazak studija u kojemu je Dario nakratko postao pridruženi član grupe Flyer, a prije nego što je uspio izaći iz studija, od Gorana je dobio kompilaciju najvećih hitova Zagrebfesta 1953. - 1973., glazbenog razdoblja i glazbe koja mu je najdraža. Nakon toga Goran je Darija proveo iza vrata debelih poput onih u trezoru, iza kojih se nalazio mastering studio.
- Ovdje se napravi prvi CD, koji dalje ide u proizvodnju. Diskovi se proizvode u Austriji iako imamo i manji stroj na kojem se rade promidžbeni diskovi za radiopostaje. Znam da će te ovaj uređaj zanimati, jer on služi za restauraciju starih snimaka, a među najboljima je u svijetu - rekao je Goran.

Spremište nostalgije
Iako Dario nije krio interes za moderna čuda tehnike oko njega, najviše ga je zanimala fonoteka Croatije Recordsa, u kojoj su pohranjena sva njezina izdanja. Prošavši kroz hodnik ukrašen raznoraznim diskografskim izdanjima, od kojih su ona starija plijenila Darijevu pozornost, stigli smo do fonoteke.
- Ovo je naše spremište nostalgije, u kojem čuvamo i najstarije ploče - kazala je Dariju fonotekarka Marija Šimun.
 U gomili velikih metalnih kaseta-polica bez problema pronašla nekoliko singlova Ive Robića iz 50-ih godina, zbog čega se Darijevo lice ozarilo. Doznao je i da se arhivske materijale pohranjene u fonoteci može i presnimiti, naravno, po dogovoru.
Iako je Croatia Records prestala proizvoditi ploče, još ima, istina sve manju, nakladu kaseta. Kroz tajne snimanja kaseta Darija je proveo snimatelj Lado Smiljanić, veteran Croatije Recordsa sa 34 godine staža.
- Prvo se matrica snima na vrpcu od pola cola. Uređaj ima četiri kanala, a prvo se snimaju prvi i treći. Kada dođe do kraja, vrpca se okrene pa se snima na drugi i četvrti kanal. Vrpca zatim ide u stroj za master i automatski se snima na vrpce od kaseta. Kad završi snimanje, snimi se ton koji uho ne može čuti, ali ga stroj čuje, pa automatski prereže vrpcu na kraju. Zatim se automatski lijepe naljepnice i pakiraju omoti - kazao je Dariju L. Smiljanić, dodavši da je upravo ondje nekad bila najveća tvornica kaseta u ovom dijelu Europe, u kojoj su radile tri smjene.
 Dario je za uspomenu dobio i omot ploče iz nekih drugih vremena, na kojima je detaljno opisana proizvodnja kaseta.
Dok smo se vraćali iz Croatije Recordsa, Dariju se pogled neprestano spuštao prema kompilaciji Zagrebfesta koju je ponio kao suvenir.
- Ovo je baš po mom izboru! - kazao nam je prije nego što smo se pozdravili.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije