Molim tajnicu Vlade, da pripremi razrješenje za tri Most-ova ministra, rekao je Andrej Plenković na sjednici Vlade te je hladnokrvno, suvereno i očito dobro pripremljen raskinuo mučnu suradnju HDZ-a i Most-a. Ubrzo su se obistinila sve jača medijska nagađanja kako Vrdoljakov HNS ulazi u koaliciju umjesto Most-a, koji doduše nikada nije niti priznao da je u koaliciji s velikim bratom te je to nazivao samo "suradnjom". I počelo je doba vladavine HDZ-a koja će potrajati godinama, famozna "stabilnost" koja će progutati još mnogo mostova, mostića, putića i trećih puteva, a sve u svrhu održavanja tog novog pojma kojeg je briselski Sanader - Andrej Plenković unio u mainstream, uskoro i u škole koje će krojiti po želji HNS-ovih reformatora ili pojedinih desnijih "intelektualaca" koji smatraju da je njihov tip škole ispravan, kao što sva "lijeva pamet" smatra da djecu treba odgajati i učiti po lijevo-liberalnim i Marksovim vrijednostima.
Seriju kolumni na portalu Vecernji.hr započeo sam tekstom HDZ-ov model 'političke stabilnosti' zaplavio Hrvatsku, a nakon lokalnih izbora prema kojima je svaki prosječan politički analitičar ili komentator mogao zaključiti da je Plenkovićev HDZ postao stranka koju će, uz nikad razvaljeniji i izgubljeniji SDP, do daleko u budućnost stvarno vladati Hrvatskom, ali i svim institucijama, sustavima i tvrtkama koje nikad nisu prošle stvarnu tranziciju prema liberalnoj demokraciji, kapitalizmu i tržišnoj ekonomiji. I zaista, svašta je ušlo u Plenkovićevu "stabilnost" tako da je HDZ u rekordnom vremenu donio Lex Agrokor stavivši u podređen i nepravedan položaj sve privatne kompanije koje se nisu u dugogodišnjoj sprezi s politikom razvile u neodrživ sustav nesposoban održati sebe i sve dionike i korisnike, a uz danas vidljive kriminalne aktivnosti. U ime stabilnosti javna i državna uprava nabujale su do najvećih brojki koje smo ikada imali, sindikatima javnih službi se pogoduje iako su jedini koji nikada nisu podnijeli teret krize, zdravstveni i mirovinski sustav i dalje su baloni koji se napuhuju do neminovnog pucanja samo da se održi prividna stabilnost, uvodi se i Lex šerif da se "stabilnost" učvrsti na svim lokalnim razinama i da lokalni moćnici u miru hrane glasačku mašineriju, katastrofalno pravosuđe ostaje i dalje takvo, Mostova parola "samo reforme" je potpuno izblijedila i od reforma nam ostaje samo ta politička stabilnost. A ne bi bilo ništa loše u političkoj stabilnosti, kad bismo bili uređena država i kad bi svi pobrojani problemi i neodrživi i začahureni sustavi bili drugačiji. U našoj situaciji, politička stabilnost služi samo za očuvanje trenutnog stanja koje odgovora elitnoj manjini, koje odgovara uhljebljenima u javnoj upravi, koje odgovara kočničarima svake promjene poput sindikalnih glavešina ili monopolistima civilnog i medijskog sektora koji pak lažne liberalne vrijednosti stavljaju kao štit za crpljenje novca iz državnog proračuna. I sustav je, za HDZ i Andreja Plenkovića posložen savršeno, preko ogromnih nameta za realni i privatni sektor sakupi se dovoljno kosti za baciti korisnicima proračuna koji onda to vraćaju na izborima. I tako ukrug.
A izbacivanjem kamenčića zvanog Most iz cipele, Plenković si je sve to omogućio. Uz Bernardićev SDP, kojega je držač "stabilne" parlamentarne većine Saucha domišljato i točno opisao kao trubu, HDZ je miran za preuzimanje potpune kontrole nad državom. SDP je na koljenima, floskule koje su godinama koristili za obmanjivanje "radničke klase" i Marksovim parolama o sukobu rada i kapitala, satrali su hrvatsku socijaldemokraciju koja je i ovako na globalnoj razini u najvećoj krizi u zadnjih nekoliko desetljeća. I ništa nisu naučili, u 2017. dotakli su dno i samo nastavljaju partijske bitke za stranačke pozicije, dok se birači okreću ekonomskim i političkim analfabetima i anarhistima iz Živoga zida, žudeći za trećim putem, tim novim mostićem ili putićem koji će nas izvući iz ralja istih onih koji su kapute socijalističkih tehno menadžera zamijenili s plavim ili crvenim kaputima crony kapitalističkih poduzetničkih i direktorskih funkcija. 2017. godinu obilježila je "politička stabilnost" HDZ-a i Andreja Plenkovića, jedna truba i njegovi poslušnici koji su to omogućili i jedan kamenčić u Plenkovićevoj cipeli koji je uspio poljuljati pogrešno postavljen sustav, ali ga je na žalost, taj sustav na koncu izbacio iz tog plesa i sukoba moći i javnog dobra...
Ipak, vučemo se za rastom europskih zemalja, iako najsporije i na samom smo dnu Europe. Možemo se nadati da će nam 2018. donijeti malo nestabilniju političku situaciju koja će natjerati vladajuću kastu na promjene. Sretna Nova godina ljudima dobre volje, nek' nam sutra svima bude bolje...
Kao što je 2016. godine Plenković lagao da će u 2017. godini Hrvatska od Mola otkupio udio u Ini tako i sada na kraju 2017. godine laže da će 2018. godina biti godina reformi. Naprosto ova Vlada je sklepana političkom korupcijom te bi reforme značile ne samo kraj ove Vlade nego i da bi neki visoki funkcionari HNS-a i HDZ-a sigurno završili u zatvoru. Tako da dok je ove Vlade vidjet ćemo samo "stabilnost" a ne i reforme (ma koliko Hrvata zbog toga iselilo iz Hrvatske) sadašnje vlastodršce to nije nimalo briga.