Slika koja je obišla svijet, kako izbjeglice i migranti u vodi do grla gaze hladnu Sutlu, simbolično pokazuje i propast izbjegličke taktike vlade Zorana Milanovića. Izbjeglice su plivali u hladnoj vodi kao kolateralne žrtve gerilske taktike hrvatske strane koja se, kad Slovenija ne uspijeva prihvatiti sav dotok koji stiže kroz Hrvatsku, prebacuje na "gerilski mod" i slijedi, de facto, krijumčarenje ljudi na Slovencima neočekivanim mjestima.
Bila je noć, a 1500 ljudi pod psihozom da trebaju požuriti preko granice, potrčali su i nastao je stampedo. Dio ih je završio u hladnoj vodi, srećom nitko nije ozbiljnije stradao. No, stradala je fikcija da Milanović takvom gerilom čini humano djelo i da je Hrvatska otkrila najučinkovitije rješenje za migrante. Zanosno, doduše, zvuči ta teorija prema kojoj mi nemamo nikakvog izbora, pa te desetke tisuća ljudi hitno treba proslijediti dalje, no to je taktika koja ima tek kratkoročne dosege, ali stvara dugoročne i teške posljedice za Hrvatsku. Zašto? Zato što je izborom takve taktike Hrvatska pala na ispitu kao članica EU. Kada je EU "izgubila" Grčku, a Mađarska zidom zatvorila vrata, Hrvatska je postala prva čuvarica vanjske granice EU. Plan Vlade RH, međutim, bio je drukčiji, pa smo od punopravne članice EU preko noći za EU postali "susjed iz pakla".
Koji je u par dana, napadajući regularnim graničnim pravcima, ali i udarcima iz zasjeda, razvukao ionako ograničene snage slovenske policije i vojske. Slovenija trenutačno pati pod teretom jer unutar granica stalno drži po nekoliko desetaka tisuća migranata, jer ne želi kapitulirati i, poput Hrvatske, slegnuti ramenima i natjerati u divlji stampedo sve te migrante sljedećem u nizu – Austriji. Slovenija je, naime, u Schengenu i pokušava ostati dio EU. Izlaz traži u sporoj EU, ali onoj koja probleme rješava dogovorno, ne gerilom. Izdrži li, Sloveniji će ipak stići pomoć Frontexa i stotine policajaca iz EU počet će se slijevati prema hrvatsko-slovenskoj granici, dok slovenski premije Cerar najavljuje i postavljanje fizičkih prepreka.
Naš premijer Milanović, pak, nastavlja se junačiti i Slovencima poručuje da je njihova taktika glupa i nutka ih da puste tu bujicu migranata dalje. Time bi, naravno, Milanović dobio i alibi za ovaj nered, kaos i neeuropejstvo. Hrvatsku čekaju dugoročne posljedice takvog iskakanja iz EU vlaka. Jer nikome nije shvatljivo da RH ne može barem na dan-dva zadržati i usporiti migrante. Umjesto da potvrdi spremnost za ulazak u Schengen, RH bi mogla biti vraćena na zapadni Balkan. Kamo, sudeći prema politici Milanovića i njegova ministra Ostojića, i pripada. Sa Srbijom se Milanović, eto, uspio dogovoriti, sa Slovenijom nije. Milanović time nastavlja politiku nerješavanja i prebacivanja problema. Tako je i startao, kada je u prvoj godini odustao od provođenja obećanih reformi. Tako je postupio kada je probao s rušenjem EU uhidbenog naloga u slučaju Perković.
Tako je postupio kada je naredio da se kopira srbijanska taktika prema migrantima. Njega ne brinu posljedice, jer izbori su za dva tjedna. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je već dokazala da raspolaže točnim informacijama, na skupu mladih europskih političara u Zagrebu izrekla je jasno upozorenje onima koji znaju "čitati". Kazala je da bi snage Frontexa trebale doći na hrvatsko-srpsku granicu, a ne na granicu između dviju članica EU! Dakle, nastavimo li s ovakvom "gerilom", EU bi mogla svoju vanjsku granicu postaviti na Sutli. Rijeci na kojoj svoj tužni kraj doživljava Milanovićev eksperiment s Hrvatskom. Otvorenom istoku, ograđenom od zapada.
Sve priče o izbjeglicama čitajte u našem specijalu Izbjeglička kriza
>> Novi njemački plan: Merkel izbjeglice namjerava izravno prebacivati u EU
U trenutku kad je svijet obišla slika po kojoj Zoka i Ostoja tjeraju migrante u nabujalu Sutlu propali su svi Zokini planovi A - imamo srce, B - imamo mozak, C - nemamo muda, D - nemamo srce i E - imamo ku**c, tako da je sad na redu plan F - nemamo mozak, a koji se sastoji u tome da će Milanović poslati brod u Grčku da tamo sređuje situaciju.