– Iskreno, nisam ni sanjao da će moja životna priča naići na takav odjek i da će mi toliko ljudi željeti pomoći. Očekivao sam svakako neku vrstu pomoći, ali veoma sam se iznenadio brojem poziva iz doista cijele Hrvatske. Hvala svima, pomoć mi je sada stvarno i potrebna – kaže Ermin Osmičević, devetnaestogodišnjak iz Gunje o kojemu je Večernji list pisao prije nekoliko dana, a njegova je tužna sudbina dirnula mnoge.
Treba i smještaj
Ermin je sve što je imao izgubio u poplavi pa posljednjih devet mjeseci živi u Gradištu. Još je veći problem to što iza sebe nema nikoga tko bi mu mogao pomoći da stane na noge. Od svoje petnaeste godine, naime, on živi sam. Kuha si sam, pere si rublje, a račune plaća novcem koji uspije zaraditi. Preživljavao je radeći najčešće fizičke poslove poput cijepanja drva, rada u šumi, skupljanja žirova i sekundarnih sirovina…
Govoreći o svome životu, priznao je i kako je znao biti gladan jer nije imao novca za hranu. Njegova skromna, ali najveća želja bila je da si pronađe posao kako bi imao od čega živjeti. Uz pomoć Večernjeg lista velike su šanse da će mu se ta želja i ispuniti.
– Nakon što je objavljen tekst, dobio sam nekoliko poziva kojima mi se nudio posao. Bilo je ponuda za rad na moru u sezoni, u Osijeku, ali i u Njemačkoj. Još nisam odlučio što ću jer mi se kuća obnavlja i trebala bi biti gotova do ljeta. Uz to, meni treba i osiguran smještaj jer nemam kako ni od čega putovati – kaže Ermin.
Uz to bi na adresu na kojoj trenutačno boravi, u Gradištu, trebao uskoro dobiti i nešto odjeće i hrane koje će poslati ljudi koji su mu odlučili pomoći. Zbog brojnih upita otvorio je i žiro-račun.
Došao do zida
– Nikada ne bih na taj način tražio pomoć da nisam bio primoran. Jednostavno, bio sam pritisnut uza zid i više nisam imao kamo. Ono nešto novca što sam imao potrošio sam u ovih devet mjeseci, a posla nema. Velika hvala i Večernjem listu koji mi je neizmjerno mnogo pomogao – zaključuje Ermin.
>> Ostao sam bez ičega, sad se samo želim zaposliti
svaka čast i drago mi je za ponude za posao al čudesno je to kako kad dođeš u novine dobiješ posao za 3 dana a ko anonimus nemožeš ni u 3 godine sa 100 molbi