Stjepan Mesić, doživotni bivši predsjednik RH, iskoristio je svoje demokratsko pravo na jamranje i uključio se u raspravu o novom državnom proračunu.
Kao poznati populist mogao je kao i uvijek glasno stati u obranu običnog čovjeka i kritizirati smanjenje raznih proračunskih stavki. Mogao je stati u obranu najugroženijih građana kojima se oduzima 100 milijuna kuna na račun socijalnih naknada, mogao je stati u obranu srednjoškolaca kojima se uzima naknada za prijevoz, a mogao je i podići glas protiv umanjenja sredstava za dječje doplatke, smanjenja davanja za mjere aktivne politike zapošljavanja mladih ili davanja za osobe s invaliditetom. Mogao je jamrati i protiv smanjenja novca za kulturu, branitelje ili braniti druge proračunske stradalnike. Mogao je, ali nije.
Oglasio se tek kada je Most izašao s amandmanom da se sreže budžet za Ured bivšeg predsjednika na 189.000 kuna, što je u Mesićevu troškovniku dovoljno tek za uredski materijal, promidžbu, reprezentaciju i intelektualne usluge. Svatko, a posebno bivši predsjednik ima pravo štititi svoje interese, ali 82-godišnji Mesić sa svojom mirovinom od oko 20.000 kuna posljednji je koji ima pravo jamrati.
>>Ćorić: Most je prvo bio za ukidanje subvencija za prijevoz učenika
>>Stjepan Mesić: Moj ured ne mogu ukinuti ni Sabor ni Vlada
Nezasitno i prokleto!