Mislite li da sam ja majmun? zagrmio je s govornice zagrebački gradonačelnik na SDP-ove zastupnike u Gradskoj skupštini jer su na prošloj sjednici od njega tražili da zaustavi već započete radove na ledini kod Sveučilišne biblioteke. Vjerojatno su mnogi od njih to pitanje shvatili kao retoričko, sebi u bradu promrmljali “da, naravno”, ali nisu imali hrabrosti ustati iz zastupničkih klupa i glasno mu odgovoriti.
“Ugovori su sklopljeni prije vaše naknadne pameti, neću poništavati odluke jer se vama u travnju dignuo šešir”, poručio im je Milan Bandić. I bio je u pravu. Jer da su zastupnici SDP-a stvarno željeli spriječiti gradnju grotesknih, nepotrebnih i preskupih fontana usred gradske avenije i teške gospodarske depresije, to bi učinili puno prije početka radova. I prije potpisivanja ugovora s izvođačima radova. A najpoštenije bi bilo da za gradnju fontana nikada nisu digli ruke. A jesu, kad se izglasavao zagrebački proračun...
Lako za Bandića i njegovo pitanje je li on majmun, ali zastupnici SDP-a morat će u svibnju 2013. odgovoriti na jedino važno pitanje. Pitanje Zagrepčana: Mislite li da smo mi majmuni?
Jaki u političkom prepucavanju
Nadamo se da ovo pitanje ipak ne smatraju retoričkim i da ne misle kako su građani toliko slijepi i ne vide njihov proziran predizborni štos.
Pa zašto onda to čine?
Zato što nedostatak znanja, ideja i sposobnosti – eklatantan primjer je Zagrebački holding u kojemu pozitivnih pomaka nema iako je pod “čizmom” SDP-a više od dvije godine – kompenziraju političkim prepucavanjem u čemu su jaki.
Zagrebački esdepeovci su majstori predizbornih kampanja. U proteklih desetak godina formirala se cijela jedna generacija “štand-majstora”, mladih stranačkih aktivista koji su politički zanat brusili na stranačkim “eventima” i predizbornim skupovima. Iako su mnogi od njih tek ušli u tridesete, s pravom ih se može zvati veteranima izbornih kampanja. Puni su samopouzdanja jer u Zagrebu nikada nisu izgubili izbore, pa si valjda misle da će lako dobiti i one u svibnju iduće godine.
Usprkos katastrofalnim rezultatima Zagrebačkog holdinga, nedostatku konstruktivnih inicijativa u Gradskoj skupštini u kojoj imaju većinu, nedostatku pravog lidera... Mogu si zagrebački SDP-ovci misliti što god hoće, ali njihov gradonačelnički kandidat Davor Bernardić tek se treba okušati na pravim izborima. Jer jedno je pobjeđivati na unutarstranačkim šalabahter-izborima, a drugo na lokalnim izborima u najvećem gradu u državi.
Možda Milanu Bandiću zagrebački esdepeovci nisu željeli odgovoriti na pitanje s početka teksta jer nisu željeli riskirati da ih bivši šef javno podsjeti na početke njihovih političkih, zapravo jedinih karijera... Jer da imaju “prave” poslove, onda bi se u Gradskoj skupštini valjda raspravljalo o nečemu pametnijem od zaustavljanja već započetih radova iako je i predsjednik Skupštine Davor Bernardić svjestan da se radovi neće zaustaviti.
No, zašto očekivati nešto više od SDP-ovih gradskih zastupnika kada većina njih nikada nije radila u, kako je to danas popularno reći, realnom sektoru? Od 19 zastupnika SDP-a u zagrebačkoj Skupštini čak 14 ih je zaposleno u “državnoj službi”, stranci ili javnom poduzeću!
Posebno je zanimljiva “štand-generacija”, zastupnici i zastupnice Gradske skupštine rođeni između 1975. i 1983. godine. U većini su, ima ih jedanaest. Radne knjižice su im poluprazne, a zaštitni im je znak “SSS” – trajanje studiranja kod mnogih od njih stvarno je impresivno. Doajen “SSS-trupa” je zastupnik Jurica Meić koji još nije uspio diplomirati na Ekonomskom fakultetu iako će u jesen proslaviti 37. rođendan! Da ima diplomu možda bi već bio zasjeo na neko rukovodeće mjesto, ovako se morao zadovoljiti stalnim radnim odnosom u SDP-u.
Najčešći poslodavac - SDP
Iako su neki od predstavnika spomenute generacije u međuvremenu postali i saborski zastupnici ili službenici u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, najčešće im u radnoj knjižici u rubrici “poslodavac” ipak piše – SDP. Iblerov trg puni se ljudima praznih radnih knjižica... Sudeći prema službenim web stranicama Gradske skupštine, najimpresivniju karijeru ipak ima Srđan Subotić – rođen 1982. godine, SSS, nezaposlen.
– Točno je da Filozofski fakultet nikada nisam završio, ali nije da nikada nisam radio. Bio sam i urednik na filmskom portalu... Nezaposlen neće još dugo pisati, upravo osnivam tvrtku za “event menadžment” – rekao je Subotić.
I da zaključimo, jedino što po Zagrepčane može biti gore od karijera esdepeovaca je njihova sposobnost pobjeđivanja na izborima.
Konačno, članak koji nam govori tko su nam novi lideri iz SDP-a, lezilebovići i "pametnjakovići", lijenčine i neradnici, ali odani Zokiju i Bernardiću, kojima su takvi potrebni radi rukica u zraku kada im je to potrebno, ponovno je izgleda došlo vrijeme da deset godina u Partiji, vrijedi kao fakultet! E pa malo sutra, mislim da će brzo pobrojati glasove na izborima!