Ako kandidati za šefa SDP-a nisu u stanju motivirati svoje, kako će onda to uspjeti u još oštrijoj konkurenciji!? Slab odaziv unatoč nikad većoj ponudi kandidata uistinu je zabrinjavajući za SDP koji Zoran Milanović ostavlja iza sebe. Ako je to dobro za Andreja Plenkovića i HDZ, za Hrvatsku nije. Pobjeda Davora Bernardića i Ranka Ostojića, baš dvojca koji se izrazito protivio promjeni naziva Trga maršala Tita, iako to nije presudilo, govori da je SDP i dalje titoistička stranka koja s tom svojom atavističkom čahurom ne može biti moderna europska ljevica koja je u stanju okupiti sve najbolje na lijevom centru. Dijelu ljevičara to je izrazito odbojno. Stranka koja je svojedobno prednjačila u odnosu prema ženama pokazala se kao izrazito mačistička. Tri kandidatkinje dobile su jedva nekoliko stotina glasova. Uostalom, kampanju u SDP-u obilježio je primitivni seksistički i prostački ispad Marka Melčića iz tabora relativnog pobjednika koji je za uvaženu članicu stranke rekao kako “ništa nije radila osim seksa s glavešinama”, što je za kampanje popraćeno gromoglasnim mukom kako kandidata i vrha stranke, tako i medija. I Socijaldemokratski forum žena SDP-a solidarizirao se u muku. Da je žena, Melčić bi već bio izbačen iz stranke. Iako je osramotio SDP, svi šutke prelaze preko Melčićeva ispada, dok je istodobno Bernardić u tijeku kampanje moralizirao kako u njegovoj politici okupljanja nema mjesta za povratak onih izbačenih članova SDP-a koji su uvrijedili stranku. Kao što u stranci svi, valjda u općem interesu hine da Melčić nije izgovorio što jest, tako u SDP-u trenutačno prevladava hinjeno zajedništvo iako je članstvo bjelodano izabralo promjene. Na to upućuje rezultat koji je ostvarila Milanovićeva višegodišnja unutarstranačka oporba jer su Davor Bernardić i Tonino Picula osvojili uvjerljivo natpolovični broj glasova unatoč neshvatljivo nediplomatskom Piculinu gafu kojim je u presudnom trenutku i posve nediplomatski prolio sve svoje prednosti stečene kroz dugi niz godina u odnosu na druge kandidate pa ga je brojem osvojenih glasova pretekao čak i Orsat Miljenić s tek desetomjesečnim stranačkim stažem. Dakle, ipak je veliki iskorak SDP napravio što je okrenuo leđa autoritativnoj politici Zorana Milanovića.
Čak je i Ranko Ostojić, navodni favorit još aktualnog šefa SDP-a, vodio zapravo antimilanovićevsku kampanju pod geslom “jedan čovjek nije stranka”. Iako je kao kandidat za šefa SDP-a posve promašio kad je uoči unutarstranačke kampanje na izbornoj konvenciji splitskog SDP-a rekao: “Oni koji kažu da SDP-u ne treba Zoran Milanović potpuno krivo govore”, dodavši kako je potreban “svakome onome tko bude vodio SDP”.
Članstvo se očigledno s Ostojićem ne slaže. Stoga, premda nije sportski, sasvim je razvidno da nema šanse sve i da nije još konfliktnija verzija Zorana Milanovića, koji je nakon povlačenja velikoga vođe trenutačno bez premca u SDP-u u provociranju nepotrebnih sukoba. Za očekivati je da će se sada hinjeno zajedništvo pretočiti u nadmoćnu pobjedu Davora Bernardića, vjerojatno uz još slabiju izlaznost.
I Bernardićev odnos prema seksističkom ispadu svoga navijača govori nam da, iako je već niz godina na političkoj sceni, zapravo ga još ne znamo jer odgovornost koju je imao kao Milanovićeva unutarstranačka oporba neusporediva je s onim što ga čeka. Milanović je po ocjeni mnogih analitičara imao sve predispozicije da postane vrhunski lider, a vidjeli smo što je učinio sa svojim sposobnostima i talentima. Ima ih i Bernardić te uz to za socijaldemokraciju obećavajuću biografiju i imovinsku karticu. I to što je učio na Milanovićevim, ali i Bandićevim pogreškama velika mu je prednost, što je, recimo, proljetos rezultiralo skrušenom javnom isprikom kad je uhvaćen za upravljačem s 0,94 promila alkohola u krvi.
Dužnosnik koji je na takav način spreman priznati svoju pogrešku rijedak je primjer shvaćanja odgovornosti. Što se ostaloga tiče, Bernardića tek trebamo upoznati pa, između ostaloga, prvo ćemo vidjeti kako će izvesti traženu promjenu okružen Milanovićevim ljudima u Glavnom odboru i Predsjedništvu stranke. Kako će se ponijeti prema prevrtljivim kameleonima kakvim se kao prvi među jednakima pokazao Siniša Hajdaš Dončić, utjelovljenje političkog kameleona. Taj bivši HDZ-ovac uoči izbora u SDP-u očekivao je kandidaturu Ostojića i Picule pa je izabrao Miljenića, a sada, iako ga je Bernardić uvrijedio kad je najavio SDP-ov povratak socijaldemokraciji, među prvima mu se priklonio.
>> Bojan Glavašević: SDP-u trebaju i Davor i Ranko
>> 18.000 izašlih članova na izbore poraz je za SDP
Oni su se siguran sam pobrinuli čak i za poznu starost pa se ne moramo brinuti za njihov opstanak. Taj projekt je na sreću prošlost te se nadam da se nikad neće vratiti. Pozdrav dobrim ljudima