Kažu nam kako se kao država i društvo nalazimo u bezizlaznoj situaciji. Iz problema bi nas mogao izvući samo neki Veliki Vođa, koji bi nas trebao uzeti za ruku i povesti u bolju budućnost. Zato nam svakoga dana ponude nekog novog spasitelja koji bi trebao postati
ispunjenje svih naših želja.
Naličje naše svakodnevne jadikovke tako postaje politika praznih polica, gdje nam se nudi neka osoba bez sadržaja i programa, valjda kako bi ljudi lakše u nju mogli projicirati svoje skrivene težnje. Kada pak našu novu nadu konačno upoznamo, čudimo se i razočarani smo, jer se ispostavi kako je bila samo puka projekcija našeg vlastitog očaja. Ispada kako smo naivno vjerovali osobama bez političkog sadržaja, koje kao rješenje svih naših problema nude - sami sebe.
Doziva tako naša oporba novog spasitelja. Kažu kako bi on mogao biti bilo tko, jer vide kako prema anketama jedino “nitko” može pobijediti Kolindu. Tko se prvi pronašao u tom opisu? Nitko drugi nego političar-filozof. Tako taj “nitko” kaže kako je on spreman biti "zec" nekome drugome.
Po svoj prilici onoj koja sigurno neće ući u politiku i koja se ne želi kandidirati, ali se uvijek nekako predomisli, jer ju narod zbog poštenja, kao nekada Božu Petrova, silno želi. Periodično se tako u medijima, od pera bliskih prošloj vlasti, pojavi tekst s kojim nas podsjete kako bi rješenje svih naših problema mogao biti onaj koji je sudjelovao u njihovu kreiranju.
Nitko drugi nego glavom i bradom Zoran Milanović, čovjek koji je izgubio šest izbora u nizu, ali mu izgleda još uvijek nije dosta.
Mediji tako, u svojoj želji da predsjednik postane taj njihov “bilo tko”, svakom svojom kritikom predsjednicu čine još vidljivijom.Tako ispada da kalkulacije s Milanovićevom mogućom kandidaturom nikome toliko ne pomažu koliko predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. Zašto? Prije svega zato što svojim oklijevanjem Milanović sve druge protukandidate drži izvan igre.
Dalija je tu odličan primjer, jer se ona tu nalazi u poziciji koju je nekada imala Mirela Holy. Naime, ako izađe sa svojom kandidaturom, ali ju Milanović nadigra, bila bi u nezgodnoj poziciji, jer bi njena podrška Milanoviću u drugom krugu samo potvrdila spekulacije kako je ona njegov projekt.
S druge strane, samom svojom kandidaturom Milanović bi najveću uslugu učinio upravo predsjednici, jer bi sve dosadašnje kalkulacije pale u vodu, i igra bi se vratila na temeljne postavke “mi ili oni”. Jer zamislite samo situaciju u kojoj Plenković odbije podržati Kolindu, Milanović postane predsjednik, a Kolinda se vrati u HDZ. Kome bi u takvom raspletu ona postala najveća politička prijetnja? To je okvir u kojemu treba čitati sve kritike i motive davanja ili osporavanja podrške predsjednici države.
Još jučer su medijski analitičari govorili kako je predsjednici, ukoliko želi podići vlastiti politički rejting, dovoljno da samo napadne Vladu. Tako je stvorena atmosfera u kojoj svaka opravdana predsjedničina kritika propusta u radu Vlade ispada kao puko bildanje rejtinga. U tom je kontekstu lako razumjeti zašto je Vlada sada, nakon što su ankete pokazale pad njezina rejtinga, jedva dočekala da se javno naruga predsjednici. Ispada kako predsjednici više ne raste rejting zbog kritike loših postupaka Vlade, ali zato Vladi zbog tih istih loših postupaka rejting cvjeta! Znači, HDZ se javno narugao predsjednici objavom u kojoj tvrde da je unatoč padu ona duplo popularnija od Plenkovića. Još čitavu priču dodatno začine objavom onoga što javnosti nije dostupno, originalnih grafika agencije koja je radila samo istraživanje.
Jesu li upravo unutarstranački razlozi uzrok ovog sukoba na relaciji dva brda? Jer, ako se malo pažljivije osvrnemo, taj sukob je odavno pripreman, ali je uspjeh u Rusiji zaustavio započetu ofenzivu.
Sada pak gledamo njezino drugo poluvrijeme - u kojemu predsjednik sabora zagonetno najavljuje određeni rasplet.Što će se dogoditi ako HDZ, pod bilo kojom izlikom, ipak ne podrži Kolindu, ili joj daju samo deklarativnu podršku, a ispod žita nastave s opstrukcijama?
Ako joj HDZ uskrati podršku, mogla bi im uzvratiti raspisivanjem referenduma o promjeni izbornog zakona. Ukoliko ju prisile da u reizbor ide kao neovisan kandidat, otvorili bi joj mogućnost da u borbi protiv političke oligarhije povuče “državnički potez” i stane na stranu naroda, te tako prepusti narodu da narod odluči što zaista misli o političkim trgovcima i međustranačkim ekonomskim
migrantima.
Jer “onaj političar koji bude spreman napraviti odlučne pa i one nepopularne reforme, čak i po cijenu gubitka idućih izbora, dao bi najveći doprinos boljitku Hrvatske“.
VIDEO Sukob Brune Esih i premijera Andreja Plenkovića u Saboru
Anemični briselski udbaški štakor ne funkcionira na taj način. HDZ će podržati Kolindu, ali nije poanta u javnoj podršci i kandidaturi, nego u brojanju glasova. Mislim da je anemični već odlučio pokrasti glasove, isto kao što je pokrao referendumske potpise.