Nova godina, novi početak - jedna je od brojnih zabluda u kojima živimo. Naravno da se prelaskom iz mjeseca prosinca u mjesec siječanj, ništa ne mijenja. Mijenjaju se izvještajna i proračunska razdoblja koja su predmet konvencija i to je uglavnom to. Sadašnji kalendar je uostalom predmet dogovora od prije više od tisuću godina pa nova godina pada usred zime, ne mijenja se čak niti godišnje doba. Uobičajeno je, međutim, početkom nove godine donositi odluke (pa ih onda često po putu zaboraviti), pripremati planove, a više od svega – željeti.
Novogodišnje želje pišu se u čestitkama, uzvikuju ili šapuću, a danas ćemo im posvetiti i ovu energetsku kolumnu, prvu u novoj godini. Što dakle poželjeti u Hrvatskoj početkom 2020? Za početak – više optimizma i više hrabrosti. Čvrsto sam uvjeren da Hrvatska ima potencijala postati europski lider u korištenju obnovljivih izvora energije. Prirodni potencijal je nesumnjivo neupitan, uvjeren sam i da postoji stručno znanje hrvatskih stručnjaka na kojima se to može graditi. Često se čuje i vidi da naši stručnjaci sudjeluju u puno ambicioznijim projektima izvan Hrvatske nego kod nas.
Projekte u Hrvatskoj u pravilu sami ograničavamo besmislenim administrativnim i proceduralnim preprekama. Na svim razinama, a posebno na najvišoj razini državne uprave, ali i na razinama uprava državnih energetskih tvrtki želim više hrabrosti u donošenju odluka. Svakako želim više odluka o pokretanju ambicioznih projekata utemeljenih na struci i znanju kojim hrvatski stručnjaci raspolažu, a posebno odluka kojima će se otvoriti prostor za investicije u obnovljive izvore energije poduzetnicima, domaćima i stranima, a posebno hrvatskim građanima. Hrvatski građani kao investitori u brzo rastući sektor obnovljivih izvora energiji bila bi najbolja vijest koju bi se moglo zamisliti. Rijetko kada se događa da jednim udarcem možete razvijati domaće gospodarstvo, poticati visokotehnološki razvoj, osiguravati građanima mirovine i dodatne prihode...
A koliko ovaj sektor brzo raste lijepo se vidi i na irskom primjeru. U Irskoj se, naime, planira instalirati čak 2118 MW novih kapaciteta obnovljivih izvora energije u razdoblju od 2019. do 2023. godine, što je godišnji porast od čak 110% (za usporedbu – ukupna snaga svih hrvatskih elektrana iznosi oko 4000 MW). E sad, mogu li hrabrost i optimizam biti utemeljeni na stručnom znanju ili nam za njih još nešto nedostaje? Jedna od novogodišnjih želja svakako bi se odnosila i na politiku. Želim nam, puno više nego do sada, politiku koja će biti svjesna klimatskih promjena, koja će biti ambiciozna u želji da brendiramo Hrvatsku – kao jednog od europskih lidera u čistoj energiji.
Nova austrijska vlada postavila je ciljeve od 100% električne energije iz obnovljivih izvora energije do 2030. godine kao i cilj klimatske neutralnosti do 2040. godine. Kod nas bi želja za zelenom opcijom ili zelenim koalicijskim partnerom bila previše čak i za novogodišnju želju, ali svakako želim da energetika i okoliš više nikada ne upadnu u portfelje manjinskih koalicijskih partnera. Još više želim da obnovljivi izvori ne (p)ostanu predmet političke trgovine, koruptivnih aktivnosti, sumnjivih natječaja, (ne)ispunjenih kvota i omotnica s poštanskim žigovima s Bajakova.
U svakom slučaju, želim nam politiku koja se u EU ne samo da neće svrstavati uz zemlje koje su tradicionalno ovisne o proizvodnji ugljena. Želim hrvatsku politiku koja će predstavljati istinski i jaki europski solarni lobi, upravo onako kako bi se zbog položaja i broja sunčanih sati od Hrvatski i trebalo očekivati. Takvim stvarima bi predsjedanje EU i trebalo poslužiti, ideja bi trebala biti – ne odraditi, nego izgraditi. Izgraditi nešto dugoročno za Hrvatsku, za Europsku uniju, za sve nas. Želja koja se već ostvaruje sigurno je Green New Deal, ambiciozan i pragmatičan EU plan za prelazak na nultu stopu emisije stakleničkih plinova i energetsku tranziciju našeg kontinenta. Globalna slika se dramatično mijenja, investicije u obnovljive izvore u stalnom su porastu, a cijena ključnih tehnologija naglo pada – i jedan i drugi pokazatelj pišu se dvoznamenkastim postocima.
Konačno je postalo moguće investirati u čistu energiju bez subvencija javnih proračuna, to se događa čak i u Hrvatskoj. Tijekom studenoga, pratio sam proces saslušanja budućih EU povjerenika s nadom da će novi predloženi povjerenici u potpunosti i istinski prihvatiti najavljene klimatske i energetske obveze. Iako je još uvijek teško odlučiti donijeti konačan stav o tome što nas očekuje, na ovom području postoji nekoliko dobrih razloga za optimizam. Sve u svemu, nova 2020. godina bi mogla biti i jedna sasvim dobra godina, čini se da bi se vrijedilo oko toga potruditi. A koliko će biti moguće ostvariti želje i snove pretvoriti u stvarnost, ovisit će najviše o – nama. Sretna nam nova, želim nam je svima energetski učinkovitiju, klimatski neutralniju, zeleniju i održiviju.
Scene koje su vas najviše iznenadile: Najveći hit bila je djevojka na parkiralištu
Trla baba lan... Ako njemcima bude u interesu da se razvijemo, razvit ćemo se, ako ne, imat ćemo još 100 papira za svaku brokvu...