Ovog Božića u nekim se crkvama mogla primijetiti jedna nova zanimljivost. Mnoge su crkve nebo iznad jaslica okitile identičnim zvijezdama. Koje nisu bile repatice, ali su bile vrlo efektne i lijepe. Zlatne ili srebrene, osvijetljene iznutra svjetlosti lampe koja je probijala kroz niz rupica na njima.
Neki su skromnije inačice stavili i na vrhove borova u crkvi. Svima je zajedničko bilo to što su nabavljene u istom trgovačkom centru, u Ikei. Nije, da se odmah razumijemo, ovo nikakva prikrivena reklama za Ikeu. Štoviše, u prvi mah, kada bi čovjek vidio te identične zvijezde u našim crkvama, koje su “smijenile” dotadašnje zvijezde repatice, pomislio bi: “Uh, opet taj duh komercijalizacije! Uvukao se sada i u jaslice. I sve unificirao…"
To se moglo zaključiti tako na prvi pogled. No, kada bi čovjek prošao zagrebačkim ulicama, u prozorima stanova vidio bi te iste zvijezde. Iz istog trgovačkog centra. Ljudi su ih, baš kao i neki župnici, redovnici ili redovnice, koji su bili zaduženi za ovogodišnje jaslice, kupili očigledno na istom odjelu.
I to onda šalje neku sasvim drugu poruku, a to je povezivanje prostora crkve i obiteljskog doma, tj. sakralizaciju i posvećivanje nečije kuće s jedne strane, a s druge strane posve ljudsku nazočnost na nebu iznad jaslica u crkvi, jer kao da se ta ista zvijezda iz nečijeg dnevnog boravka i s prozora preselila u crkveni prostor. To je zanimljiva poruka ovoga Božića.
Prije su se, zacijelo, zvijezde repatice nabavljale zajedno u paketu s jaslicama, štalicom i figuricama, koje obično dolaze u kompletu. Mali Isus, Marija i Josip, vol i magarac, pastiri i ovce, kasnije i kraljevi…
Nekada, u komunizmu, nije bilo lako niti doći do tih figura i jaslica kao što je to moguće danas, pa su se “švercale” iz inozemstva ili su se tjednima ručno izrađivale pred Božić. Danas, kada se sve može kupiti za pet minuta, to više nije potrebno. Pa se u tome duhu očito i Ikeina zvijezda našla među repaticama. U jednom od svojih mnogobrojnih tekstova o Božiću, čuveni teolog Anselm Grun, piše kako ne treba previše kritizirati šarenilo adventa, koje bez daljnjega prati neprimjeren duh komercijalizacije.
Valja se, zapravo, radovati, kaže on, ljudima koji su izašli na ulice i obilaze adventske štandove, jer je tako “njegov” Božić izašao na ulice i među ljude koji ga možda nikada ne bi dodirnuli i osjetili.
Ovako su to, ipak, imali priliku makar i na ovaj način. U tome duhu može se promatrati pojava Ikeine “repatice” u mnogim našim crkvama. I u skutima komercijalnog “zloduha”, koji često prijeti kao da će proždrijeti sam blagdan Božića, skriva se, čini se, nešto dobroga. U konkretnom slučaju to je jedna zvijezda, koja je povezala ove božićne noći mnoge crkve i domove na nevidljiv i dosad neuobičajen način. I posvetila ih u zajedničkom duhu božićnog blagdana.
Čak, ako netko i tako želi, tako i porazila komercijalizaciju adventa i Božića, koja s pravom mnogima iz godine u godinu smeta.
