Cili svoj život sam bakalarom pratija Badnjak i Veliki Petak. Tradicija i pored ribe, liganja, koju nisan nikad iznevirija. Ovu godinu odustajem iz principa, jer kupiti kil bakalara kupujum kil trgovcu. Ovo je stvarno trgovačko iživljavanje.

Više volim pojesti "konkretnu" ribu (poput pastrve na žaru ili škarpinu), od tog bakalara na bijelo, gdje u biti jedete krumpir s primjesama te jako precjenjene ribe..

svi pričate kako sve teže živite, a kad ono, u dućanu ostavljate nikad veće sume novaca! kriza je kad nemaš, kad prodaja pada. kod nas sve suprotno. i već kreću tekstovi o postblagdanskoj krizi, suhom siječnju, odricanju jer se trošilo unaprijed. ja vidim krcate košarice, kolica puna da se ni klinci više ne mogu voziti u njima. vidim da na blagajni nisu rijetki računi od tisuću i više kuna. plus cigareta za 250 kuna... bakalar mi nije fini. lignje... 2-3 puta godišnje. ribu generalno ne jedem. ni povrće. nije zdravo. riba puna žive, povrće puno pesticida. više me fascinira licemjerje, nije problem dati za puno novca za poklone, parfem 800 kuna, autić 300 kuna, dron 200 kuna, mobitel 3-4.000 kuna, obuća odjeća, 1.000 kuna... ali je problem dati 100 kuna za kilu kvalitetnijeg mesa...