Kriza je pa ljudi piju više nego prije – riječi su hrvatskih ugostitelja kojima su pokušali opravdati rast prijavljenog prometa u svojim kafićima! Promet je povećao strah od kazni i Linićeve fiskalne blagajne, ali puni kafići po gradskim kvartovima zapinju za oko mnogima. Zagrebačka špica fascinirala je ovih dana i berlinskog gradonačelnika Klausa Wowereita koji je šaljivo upitao: Radi li ovdje itko? Vidim da svi sjede i piju kavu!
Ključ u bravu
Točno 47 tisuća Zagrepčana, među 362 tisuće nezaposlenih Hrvata, moglo bi mu odgovoriti da ne radi! Tolika je trenutačna brojka nezaposlenih u hrvatskoj metropoli – a sve do 2008. Zagreb se sa 80 posto manjim brojem nezaposlenih nego što ih ima sada, mogao uspoređivati s boljim europskim regijama i glavnim gradovima. Prije pet godina i Istra je imala europsku stopu nezaposlenosti, ali da se našao u Puli, berlinski bi gradonačelnik vjerojatno naišao na istu sliku kao i u Zagrebu – jer se i u najboljoj hrvatskoj županiji broj nezaposlenih udvostručio sa 5300 na 11 tisuća. Primorsko-goranska županija imala je prije nego što je američki financijski virus poharao svijet 12 tisuća nezaposlenih, a sada ima 21 tisuću, Splitsko-dalmatinska 31 tisuću, a sada 50 tisuća.
Na istoku zemlje u posljednjih pet godina nije bilo galopirajućeg skoka nezaposlenosti jer je kriza konstanta tog područja, a posla za većinu nije bilo ni prije 2008. Dva i pol mjeseca prije ulaska zemlje u EU, stope nezaposlenosti iznad 30 posto imaju Virovitičko-podravska, Brodsko-posavska, Sisačko-moslavačka i Vukovarsko-srijemska županija, a tako masovna nezaposlenost prisutna je još jedino u Grčkoj i Španjolskoj. Po svemu sudeći, Hrvatskoj će trebati 10 godina da vrati radna mjesta izgubljena u prethodnih pet! Neovisno o prijavljenom prometu u kafićima i restoranima, ne troši se više – Hrvatska je u posljednjih pet godina izgubila desetinu nacionalnog bogatstva i 192 tisuće radnih mjesta. Mnoge su tvrtke stavile ključ u bravu, a dosad uobičajene radne migracije od periferije prema Zagrebu ili pak tijekom turističke sezone prema Jadranu zamijenili su odlasci u inozemstvo. Promet u trgovini lani je bio 13% manji nego 2008.
– Više nezaposlenih stvara dojam dokoličarenja – uočio je i dr. Petar Filipić, redovni profesor Ekonomskog fakulteta u Splitu, koji je, koristeći se metodom kojom se mjeri utjecaj klimatskih uvjeta na ekonomsku aktivnost, u svojoj najnovijoj knjizi “Ekonomski paradoksi” pobio sveprisutni stereotip o lijenim Dalmatincima i marljivim Zagrepčanima. Prenoseći njegovu analizu, Slobodna Dalmacija navodi da je dr. Filipić usporedio službene hidrometeorološke podatke tijekom 10 godina s podacima o zaposlenosti, plaćama, satima rada i bolovanjima i došao do zaključka da se teze iz inozemnih istraživanja – da ljudi više rade tamo gdje su meteorološki uvjeti lošiji – ne mogu primijeniti na Hrvatsku. Prema toj analizi, više se radi u sunčanom Splitu nego u kišnom i snježnom, ali bolje plaćenom Zagrebu!
Pogled iz Europe
Gledajući iz Berlina ili iz Bruxellesa, kod nas se nigdje ne radi dovoljno dobro, a prema većini ekonomskih pokazatelja, zemlja se nalazi na dnu ljestvice tranzicijskih zemalja. Prognoze za ovu godinu uglavnom su negativne usprkos pristupanju EU. U moru loših vijesti vrijedi izdvojiti jedino to da je 2012. robni izvoz blago premašio 2008., no vrijednost izvoza, bilo kroz usluge u turizmu ili izvoz robe, nije dovoljno velik da bi se postigao bilo kakav rast.
>> "Nismo neradnici. Dok ispijamo kave, sklapamo poslove"
