Njega prate afere, ali naše ne prate ni muhe – najbolji je opis vođa stranaka koji je nedavno izgovorio jedan anonimni član HDZ-a. Tim je opisom komentirao nagađanje da će Milan Bandić biti HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba. Nakon njega HDZ je u medijima kandidirao još Ivana Domagoja Miloševića, Andreja Plenkovića i Nikicu Valentića, a svi su su se oni izmijenili u posljednjih nekoliko tjedana nakon što Ante Zvonimir Golem, šef zagrebačkog HDZ-a, nije dobio podršku nacionalnog vodstva stranke. Stranka stalno baca spinove i testira javnost kako bi rezultat ispitivanja javnog mijenja izbacio najpogodnijeg kandidata.
Puštanje spinova i traženje osobe koju bi mogli ponuditi građanima za prvog čovjeka grada pokazuje jad i bijedu svih stranaka koje su redom sve nesposobne iz svojih redova iznjedriti čovjeka s karizmom, osobnošću i referencama da izađe na izravni megdan s ostalim kandidatima. Čak i SDP, tradicionalni pobjednik lokalnih izbora u glavnome gradu, nije zadovoljan što je, silom prilika – jer ne mogu kao najveća i pobjednička stranka u metropoli reći da nemaju svog kandidata – njihov igrač mlad, bezličan i javnosti nepoznat Davor Bernardić, predsjednik zagrebačkog SDP-a.
Brendirao sam sebe
Prije je šef SDP-a Zoran Milanović bio sklon izbaciti ga iz igre i za gradonačelnika kandidirati nekog “vanjskog igrača”, ali tu je kombinaciju Bernardić spriječio kad je na unutarstranačkim izborima uvjerljivo, s istomišljenicima, dobio podršku stranačkog članstva. Koalicija HSLS-HSS već se gotovo sigurno opredijelila da će njihov kandidat biti nestranački, bivši menadžer Vladimir Ferdelji. Bezličnost političkog kadra i nepovjerenje građana u njihovu sposobnost pokazala se i na prošlim lokalnim izborima, kada je nezavisni Josip Kregar poljuljao Bandićev uspjeh. Naime, s više od trideset posto glasova poslao je Bandića, koji se čak ne uklapa u standardni profil političara te je sebe postavio ispred svoje tadašnje stranke SDP-a, u drugi krug.Zašto političari ne mogu samostalno izlaziti na megdan? Ima li u partijama uopće sposobnog kadra? Skrivaju li se iza imena stranke ljudi koji ne mogu izgraditi karijeru svojim kvalitetama?
– Stranke funkcioniraju tako da traže igrače zadataka, a ne samostalnog političara i zato posežu sa strane kad im treba samostalni igrač. I neki sposobni u stranci se pritaje jer tako mogu opstati – tumači politički analitičar Žarko Puhovski. Smatra da je do takve situacije dovela i dvostruka pogreška u postavljanju izbornog sustava.
– Liste u izbornim jedinicama na parlamentarnim izborima favoriziraju jednog političara, nositelja liste, za kojim se ostali švercaju. Kada dođu lokalni izbori, oni koji su stalno u sjenci moraju izaći. U prijevodu, mali od kužine na državnoj razini tada se moraju istaknuti na lokalnoj razini. I taj neposredni izbor izvor je stalnih sukoba jer se sukobljavaju izravno izabrani gradonačelnik i izravno birana skupština – kaže Žarko Puhovski i upravo Bandića uzima za primjer zašto partijski aparatčici stalno šute.
Skrivaju se iza stranke
– Bandić je primjer za one koji žele mir u stranci jer s njim nikad nije bilo mira, izdignuo se i SDP-u je trebalo dugo da ga se riješi – objasnio je Puhovski primjerom način na koji se članovi ponašaju kako bi ostali u igri pod okriljem stranke. Predviđa da će se na idućim lokalnim izborima dogoditi sustavno planirana anarhija – svi će proći loše osim Hrvatskih laburista i HDSSB-a, i zavladat će poplava lokalnih lista za koje se neće znati tko je lijevo, tko desno, a tko nečiji tajni igrač.
Da bi bili u srazmjeru i obilježjima kojima je obilježena država i sam grad Zagreb onda je ipak pravi kandidat jedino Bandić i to za sljedeća četiri mandata.