Dolazak u Karlovac bio mi je 21. selidba. Nisam se kanio dugo zadržati, nego vratiti u Zagreb. No, liječnik mi je rekao da je ovdje život ugodniji. U Banjoj Luci sam živio na dvije rijeke, a tu su četiri, kaže Aleksandar Radivojević, glazbenik, pedagog i muzikolog, kojem će 13. srpnja biti uručeno javno priznanje Grada. Predložili su ga Srpsko kulturno društvo Prosvjeta-Pododbor Karlovac i Vijeće srpske nacionalne manjine u Karlovcu.
Priznanje i srpskoj manjini u gradu
– To je prvo gradsko priznanje koje tu dobivam. Veliko je za mene, ali i predlagatelje, sve koji su to prepoznali i cijelu srpsku manjinu u Karlovcu. Radio sam i pokušavao podići razinu kulturnog života, da Karlovac bude priznat izvan granica Hrvatske – priča Radivojević. Zbog doprinosa kulturnom napretku svojedobno je nagrađen i u Prijedoru, gdje je bio glazbeni pedagog i kulturni djelatnik. Rođen je u Beogradu 1942.
– Moj otac je bio arhitekt, majka diplomirala ekonomiju, a zbog tetke koja je bila doktorica medicinskih znanosti obitelj je odredila da postanem liječnik. Šokirali su se kad sam se odlučio baviti glazbom. ‘Kriv’ je otac koji mi je kao igračku darovao violinu – objašnjava Aleksandar Radivojević. Glazbenu akademiju upisao je u Sarajevu 1961., ali ju je prekinuo zbog financijskih razloga. U Banjoj Luci u Učiteljskoj školi predaje glazbeni odgoj i osniva pjevački zbor. Iz Prijedora se 1971. seli u Zagreb. Glazbenu akademiju završava kao najbolji student u klasi. Za voditelja Prvog hrvatskog pjevačkog društva Zora u Karlovac 1980. zove ga glazbenik Ratko Pogačić. Godine 1982. u Glazbenoj školi predaje teoretske predmete. Djevojačkim zborom postiže odlične rezultate, no najpoznatiji je kao voditelj Zore i osnivač zbora Chorus Carolostadien. Uz niz radova i skladbi, autor je programa glazbene kulture za djecu srpske i mađarske nacionalne manjine. Predavač je i na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.
U Karlovcu dobro primljen
– Bilo ih je koji su mi za rata radili iza leđa, jer sam Srbin, no većinom su mi Hrvati pomagali. U Karlovcu sam od početka dobro prihvaćen. Kandidiran sam 1993. za dožupana, no Joža Boljkovac nas je sve ‘pomeo’ – prisjeća se A. Radivojević.
