Obilježava se Dan sigurnijeg interneta. Iako nam donosi mnogo prednosti, internet skriva i mnogo opasnosti. Koliko o internetu znaju djeca, a koliko njihovi roditelji? Koliko ima opasnosti, zloporaba i zamki?
To su bile teme emisije Otvoreno u utorak na HRT-u.
Sada će biti 12. godina kako se obilježava Dan sigurnijeg interneta. Ono što je posebno je da smo usmjereni na djecu i mlade kako bismo internet učinili sigurnijim mjestom za njih. U većini slučajeva djeca znaju više od roditelja i kroz dugogodišnji rad vidimo da je teško uključiti roditelje i na koji način ih osvijestiti da razgovaraju s djecom o sigurnijem internetu, rekao je Tomislav Ramljak iz Centra za sigurniji internet.
Dr. sc. Zdravko Kedžo, komunikolog sa Sveučilišta u Dubrovniku naveo je primjer radionice gdje su s djecom napravili četiri vijesti, dvije su bile stvarne, a dvije su izmišljene. Djeca su, navodi zapamtili dvije izmišljene.
- Na pitanje roditeljima što su rekla djeca odgovorili su da su djeca navela kako će biti besplatan sladoled i da petkom neće biti škole, za prethodne dvije nisu rekli ništa, istaknuo je.
Što se tiče medijske pismenosti, ona je u Hrvatskoj na nekom početnom stupnju razvoja, navodi Robert Tomljenović, zamjenik predsjednika Vijeća za elektroničke medije.
- Više nego ikada građanima su potrebna znanja da prepoznaju u obilju informacija kojima su okruženi važne informacije od dezinformacije i da znaju zaštiti svoje podatke i privatnost. Istraživanja koja smo radili uAgenciji zajedno s partnerom UNICEF-om pokazuju da su građani na početnom stupnju medijske pismenosti. Zadnje istraživanje koje je Agencija za elektroničke medije radila zajedno s partnerima iz EU gdje je testirano više od 2500 učenika u 15 škola diljem Hrvatske i pokazalo se da su srednjoškolci najslabiji u razumijevanju medija. Fokus nam ne treba biti na tehničkim vještinama, nego na razvijanju kritičkog razmišljanja, rekao je Tomljenović.
Kedžo je dodao kako su djeca, učenici prvog i drugog razreda osnovne škole rekli kako žele biti Youtuberi.
- Njihovi roditelji, kada smo im ispričali što su nam se djeca povjerila, su bili užasnuti onime što gledaju i na kojim platformama.
Koliko je internet postao opasna zona, Renato Grgurić, voditelj Službe za kibernetičku sigurnost MUP-a kaže da je internet ljudsko pravo i njegov sinonim ne smije biti opasnost.
- Internet je siguran onoliko koliko smo sigurni mi kao korisnici. Brojke možete različito interpretirati. Prošle godine policija je zabilježila 25% više kibernetičkih napada nego 2020. godine. To nužno ne znači da je internet za četvrtinu postao nesigurnije mjesto nego naprosto je više faktora odigralo ulogu. Jedan od njih je i pandemija, više radimo od kuće, kupujemo online, više je ljudi koji ga koriste, ističe.
Naveo je kako se velika većina kibernetičkih napada odnosi internetske prijevare, ostalo su hakiranja, ali u porastu je i dječja pornografija.
Jedan od najgorih oblika je seksualno iskorištavanje djece. Prošle godine je bilo oko 220 slučajeva iskorištavanja djece za pornografiju. Cyber bulling je dosta raširen kao i deep fake, kaže Ramljak.
Naveo je kako posljednje istraživanje pokazuje da mladi provedu u prosjeku 5 sati na internetu, a njih 10% je odgovorilo da provedu i po 10 sati te kako je zabrinjavajuće da u zadnje dvije godine skoro više od 50% koriste internet. Među ostalim i zbog online nastave tijekom pandemije.
Kedžo je istaknuo kako je internet donio nevjerojatne mogućnosti, možete komunicirati sa svima na svijetu, izražavati mišljenje i komunicirati u realnom vremenu. No, problem je kaže, ako je to sloboda kakvu nismo mogli zamišljati, zašto onda najkritičnije se radi u komentarima i pod tuđim, odnosno lažnim imenom. To prelazi u kulturu govora mržnje, ističe.
- Ako je jedan od razloga što nam je cijela društva kultura ili kulturoški doseg to što ne govorimo svoje ime, a ako je razlog to što se bojimo, onda smo u još gorem problemu, rekao je.
Ako govorimo o slobodama koje nam je donio internet, moramo govoriti i o posljedicama, kaže Tomljenović.
- Mislim da u Zakonu ne treba raditi distinkciju, sve je to naš život. Ako smo se kao društvo uvjeriti i naučili da nam trebaju pravila inače u životu, onda nam treba i na internetu. Problem je nastao kada su ga oni koji odlučuju ostavili nereguliranog. Imamo vas, televiziju, koja ima brojne obaveze temeljem zakona, na internetu za dijeljenje videosadržaja te obveze ne postoje. Sva istraživanja ukazuju da se djeca sele s tradicionalnih medija na nelinearne platforme. Mogu doći do svega, a nemaju razvijene sposobnosti da mogu shvatiti to što gledaju, kaže.
Naravno da se internetski svijet ne treba, a ni ne može se zaustaviti. Govor mržnje se najviše pojavljuje u komentarima na društvenim mrežama, treba vidjeti jesu li one medij. U onom trenutku kad ih proglasite medijem onda im možete dati ili oduzeti koncesiju, a vi to u biti ne možete, ističe Kedžo.
- Sloboda je oduvijek bila zarez, a ne točka. Ta sloboda podrazumijeva odgovornost za to što radite i govorite i prestaje onog trenutka kad počne ugrožavati vašu ili tuđu slobodu.
