Studenti zagrebačkog Pravnog fakulteta pomeli su svjetsku konkurenciju u natjecanju iz Međunarodne trgovačke arbitraže, a Sara Senjak, Katarina Mikulić i njihov mentor Antun Bilić stigli su u Večernjakov studio.
Vraćate se sa svjetskog natjecanja i Pravni fakultet donosi brojne nagrade. Među 32 najboljih ste u svijetu, stigla je nagrada za najbolji podnesak, a vas dvije dobile ste i nagrade za najbolje govornike.
Antun: Ovo natjecanje spada u red tzv. moot natjecanja, koji se smatraju vrhuncem pravničkog obrazovanja jer daje priliku studentima natjecati se s kolegama iz cijeloga svijeta. Ovaj naš moot iz Međunarodne trgovačke arbitraže jedno je od dva najuglednija natjecanja, sudjeluje 365 sveučilišta iz 84 države, radi se o natjecanju koje teško može biti veće i značajnije. Prvenstveno je važna tu arbitraža, kao izvansudski način rješavanja sporova.
Što se samog sadržaja tiče, radi se o trgovini, uvijek je spor iz kupoprodaje. Bit moota je da imamo imaginarni slučaj, studenti se uživljavaju u ulogu i tužitelja i tuženika, složeno je zahtjevno i kompetitivno.
Pravni fakultet redovito sudjeluje na natjecanju, je li ovo najbolji rezultat?
Antun: Čovjek je ponosan na sve generacije koje je vodio, 30 godina je natjecanja, ali čast mi je reći da je ova generacija jedna od najuspješnijih uopće. Ali gotovo uvijek dobijemo nešto, jako smo konkurentni, nije ovo iznenađenje, plod je rada.
Niste u timu jedine, još je pet studenata, kako je izgledao imaginarni slučaj, kako idu pripreme?
Sara: Dobijemo spis, odnosno problem, imamo korespondenciju između stranaka, dokaze, iskaze svjedoka, prvo zastupamo tužitelja, nakon dva mjeseca smo tuženik, pišemo kontre, pobijamo što smo rekli, odgovaramo na podnesak države koja nam je dodijeljena, mi smo dobili Keniju. Nakon toga ide usmeni dio.
Katarina: Sve skupa traje šest mjeseci, prije toga su kvalifikacije da uopće uđemo u tim, obično je to slučaj od prošlih godina.
Koliko u detaljima, pri davanju odgovora, Pravni fakultet iskače?
Sara: Pročitali smo puno literature, Bečku konvenciju, razne autore, presude u kojima se primjenjuje mjerodavno pravo, nijanse su koliko je netko ušao u dubinu, jesi li spreman na usmenom na licu mjesta izvući nekog autora...
Kako se biraju studenti koji će ići na natjecanje?
Antun: Postoji selekcija, volio bih da je na prvi pogled očito, ali nije tako. Prvi korak je da se treba prijaviti, često se ljudi boje pa se i iznenadim koliko ih se malo prijavilo. Ali taj voljni moment je prvo, da je netko jer tamo jer želi to raditi.
Vas ste dvije dobile nagrade za najbolje govornike, kako se oni biraju?
Sara: Imamo prvo generalne runde, četiri ročišta, svaki govornik dobiva bodove, osobno je kako će arbitri dodijeliti ocjene, ali na temelju tih ocjena dobile smo nagradu.
Ne možete govoriti koliko hoćete, imate minutažu?
Katarina: Teško to može biti, postoje tribunali koji su pasivni i tada govor traje određeni broj minuta. Ali nama su tribunali bili aktivni, postavljali su pitanja, pa su i odgovori morali stati u minutažu.
Koga ste se plašili?
Sara: Njemačke. Uvijek se plasiraju odlično, prošle godine su pobijedili, imaju i više timova.
Koje su neke prednosti koje ovakvo natjecanje može donijeti?
Katarina: Međunarodno je priznato, a pomoglo mi je i u vještinama.
Je li vam se već sad otvorila možda poneka prilika?
Sara: Upoznali smo puno ljudi, razmišljamo o internshipima, ali ništa trajno.
Antun: Cure su preskromne, gotovo su im nudili poslove, pravo je nacionalno, nije baš najbolje ako hoćete međunarodnu karijeru, ali ovo je zaista specifično, jako je dobra odskočna daska za nešto dalje, njima su otvorena vrata.
Kakvi su onda planovi za dalje?
Katarina: Internship u Parizu možda, voljele bismo ići skupa, naučile smo nastupati zajedno.
Kad bi vam netko dao priliku da u Hrvatskoj promijenite nešto u čemu ste se dokazali, što biste mijenjale? Govori se o nužnoj reformi pravosuđa, sporosti rješavanja sporova, zaostacima...
Sara: Ubrzala bih sudske procese uvođenjem stručnih kadrova.
Katarina: Mogla bih odgovoriti na to pitanje kad uđem u sustav i vidim koji su točni problemi.
Imate li možda poruku za one koji planiraju upisati Pravni fakultet?
Sara: Ako vas zanima pravo, upišite i definitivno odite na moot!
Antun: I ako vas ne zanima pravo, upišite! Nije uvijek sve lijepo i zabavno, ali čovjek uvijek nađe nešto što bi ga zanimalo.
Pomalo me podsjećaju na one mudrace iz one Uduge MENSA što sami sebi zadaju zadatke pa su si onda zanimljivi i važni.