Iskustvo europskih zemalja govori nam da će se i Hrvatska u budućnosti grijati i hladiti uz pomoć dizalica topline koje koriste tlo ili vodu kao toplinski spremnik, a koje prema broju instaliranih jedinica bilježe jedan od najbržih porasta u korištenju obnovljivih izvora energije, što potiče i europska Direktiva 28/2009/EC, a što je i naš Zakonom o energiji proklamiran nacionalni interes. Ono što toplinske dizalice čini atraktivnima, pa se potiče njihova primjena, jest pouzdanost (približno 75 posto toplinske energije dobiva se iz neiscrpnih izvora u okolišu) u odnosu i na konvencionalne izvore energije kao što su plin i loživo ulje, trajnost i ekonomičnost pogona i održavanja, te ekološka privlačnost s obzirom na znatno nižu emisiju ugljičnog dioksida (do 60%) za koju se kod prekoračenja emisije prema Kyoto protokolu plaćaju penali.
Prema podacima EurObserv’ER-a još od 2010. više je od milijun dizalica topline instaliranih u 19 zemalja EU koje su proizvodile 12.611 MW toplinske energije. Prednjače Švedska, gdje se 70 posto novogradnji oprema nekom od toplinskih pumpi, Njemačka, Francuska, Austrija i Finska, a i Slovenija ih je imala gotovo četiri tisuće. Jedno od najvećih polja vertikalnih bušotina (340 bušotina dubine 130 m) u ovom dijelu Europe nedavno je izvedeno za grijanje i hlađenje Palače pravde u Prištini. U SAD-u se godišnje instalira oko 80.000 dizalica topline. Upravo i radi promocije korištenja plitkih geotermalnih potencijala u Hrvatskoj do lipnja 2015. provodi se istraživanje u sklopu IPA projekta “GeothermalMapping” vrijednog 509.695 eura koji EU sufinancira sa 418.552 eura iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a posredstvom Ministarstva znanosti,obrazovanja i sporta te Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU.
Zapostavljena inovativnost
Projekt se izvodi na osam lokacija, uglavnom vezano za tehničke i strukovne škole jer ima i edukativnu funkciju u širenju znanja o toj vrsti obnovljive energije. Bušotine duboke 100 metara bit će izvedene u školama u Čakovcu, Požegi, Osijeku, Gospiću i Zadru, Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču i u općini Dugopolje. Nositelj je projekta Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu na čijoj je zelenoj površini nedavno izvedena istražna bušotina dubine 130 metara, prva takve vrste u široj regiji. – Osim za potrebe geotermalnog mapiranja, provođenja testa termičkog odziva tla i analize nabušenog materijala radi utvrđivanja potencijala za veće sustave te za edukativne svrhe, i ta će se bušotina koristiti i za grijanje i hlađenje dviju učinioca na FSB-u – objašnjava nam prof. dr. Vladimir Soldo, voditelj projekta FSB-a.
– Duž bušotine promjera 152 mm ugrađena su tri optička vlakna za mjerenje temperature zajedno s bušotinskim izmjenjivačem topline koji se spaja na propansku dizalicu topline radi cjelogodišnjeg grijanja i hlađenja. Optička vlakna pri provedbi testa toplinskog odziva tla omogućuju određivanje lokalnih toplinskih svojstava tla. Ta se metoda dosad koristila samo u Švedskoj i Japanu. Kako je riječ o najzahtjevnijoj bušotini, hrvatskom timu pridružio se i konzultant Jose Acuna s Kraljevskog instituta za tehnologiju u Stockholmu. Determinaciju tla i analizu jezgre provodi partner na projektu Hrvatski geološki institut, a bušenje i jezgrovanje tvrtka Geoservis AS – iznio nam je prof. Soldo temeljne informacije o projektu.
Hrvatska je osamdesetih godina prošlog stoljeća imala svjetski vrijedno iskustvo jer je sustav dizalica topline od 6 mW korišten za hlađenje u turističkom kompleksu Babin Kuk u Dubrovniku tada bio jedan od najvećih u svijetu. To je na stručnom skupu Hrvatske udruge podzemne gradnje iznio Velimir Tolić iz samoborske Komfor klima grupe ustvrdivši kako je i danas inovativna tehnologija u samostalnoj Hrvatskoj zapostavljena. U lučkom terminalu u Splitu 1979. ugrađena je prva domaća dizalica topline, splitske tvrtke Termofriz, učinka grijanja 2x375 kW (45° C/40° C), te hlađenja 600 kW (12° C/7° C). Koristila se za grijanje i hlađenje putničkog terminala, a koristila je morsku vodu kao toplinski spremnik.
Jeftin pogon, skupa investicija
Pogonski troškovi grijanja pomoću toplinskih pumpi više su nego dvostruko manji u odnosu na konvencionalne sustave, ali su zato investicijski troškovi približno dvostruko veći u odnosu na sustave koji koriste prirodni plin i loživo ulje. Dizalice topline primjenjuju se za grijanje i hlađenje kuća, stambenih naselja, poslovnih i sportskih kompleksa, škola, vrtića, bolnica. Kad stručnjaci pokušavaju dočarati rad toplinskih dizalica, kažu da je princip isti kao kod kućnog hladnjaka. S gledišta energetske učinkovitosti dizalice topline iz tla su zanimljive jer je temperatura zemlje tijekom cijele godine prilično stabilna, i na 100 metara dubine u Osijeku iznosi 15,8 ° C, Požegi 15,6, dok je u Čakovcu oko 14 ° C. Dizalica topline uz utrošak pogonske energije zimi preuzima obnovljivu toplinu iz tla i na višoj energetskoj razini predaje ju grijanom prostoru, dok ljeti preuzima toplinu iz prostora i predaje je tlu uz pomoć dubinskih toplinskih sondi izvedenih kao dvostruka U-cijev ili uz pomoć kolektora koji se postavljaju na dubini od 1,2 do 1,5 metara. Nedostatak geotermalnih sustava investicijski su troškovi (bušotina, dizalica topline, niskotemperaturni razvod grijanja...) osobito za pojedinačnu primjenu, međutim, prema izračunima investicija, kod sustava grijanje-hlađenje može se vratiti za 10-ak godina. U stručnim radovima ističe se i normativna nedorečenost u vezi s korištenjem obnovljivih izvora energije, osobito za dizalice topline voda-voda kao najučinkovitije.
U niskoenergetskom vrtiću “Pjerina Verbanac” u Labinu zimus je ugrađena dizalica topline sa tri 100-metarske toplinske sonde preko kojih se razmjenjuje toplina iz zemlje s niskotemperaturnim sustavom podnog i zidnog grijanja i hlađenja, investicija od 400.000 kuna. Vrtić ima i fotonaponsku elektranu, a sve je financirano kroz program prekogranične suradnje IPA Adriatic, u kojem EU sudjeluje sa 85 posto nepovratnih sredstava, a lokalni korisnik, ovdje Istarska županija, sa 15 posto. Sredstva su iskorištena u okviru programa “Štednja energije i obnovljivi izvori energije”.
>>Investicije u bušotine mogle bi donijeti 350 milijuna eura
