Mađarski premijer Viktora Orbán, koji je nedavno bio prisiljen napustiti redove Europske pučke stranke (EPP), primio je u Budimpešti poljskog premijera Mateusza Morawieckog i vođu talijanske desničarske Lige Mattea Salvinija, što je odmah protumačeno kao početak stvaranja novog europskog savezništva ekstremne desnice. Međutim, u ovom je slučaju teško ignorirati činjenicu da trojica desničarskih čelnika u Budimpeštu dolaze s bitno različitim očekivanjima.
Druga najsnažnija grupacija
Sam Orbán, koji se nakon mučnog razlaza s EPP-om našao u posve novoj političkoj situaciji, na vjetrometini i bez zaštite, najavio je da s Poljacima i Talijanima želi sastaviti novu europsku stranku. Iako Orbán to nije spomenuo, novoj bi se grupaciji onda najvjerojatnije pridružila i Slovenska demokratska stranka (SDS) njegova političkog saveznika Janeza Janše. Na drugoj je strani Salvini, koji je uoči ultradesničarskog summita najavljivao da će s Orbánom i Morawieckim potpisati zajedničku izjavu i raspravljati o suradnji na području migracija, zdravstva, obrazovanja, vanjske politike i obiteljskih vrednota.
Drugim riječima, Salvini očekuje sadržajnu raspravu o vrednotama koje povezuju njihove tri ultradesničarske stranke, koje na europskom planu djeluju u različitim političkim grupacijama. Orbánova stranka Fidesz do jučer je djelovala u EPP-u, u kojem je i Hrvatska demokratska zajednica, Salvinijeva Liga vodeća je članica grupacije Identitet i demokracija (ID), u kojoj ima 28 zastupnika, dok poljska stranka Pravo i pravda (PiS) pripada grupaciji Europskih konzervativaca i reformista (ECR).
Kada je pak riječ o ujedinjenju europske desnice, Salvini je uoči Budimpešte izjavio kako neće biti formiranja zajedničke grupacije u kojoj će biti njegova Liga, Fidesz i PiS, i to ne zbog eventualnog pridruživanja Salvinije Lige EPP-u, o čemu se u zadnje vrijeme također špekuliralo zbog činjenice da je Liga podržala aktualnu tehnokratsku talijansku vladu Marija Draghija, u kojoj ima i tri ministra. Pridruživanje EPP-u nije Salviniju u planu, ali jest ujedinjenje dviju desničarskih europskih grupacija, ID-a i ECR-a, što bi, kada bi uspjelo, izazvalo tektonski poremećaj na političkoj karti Europe.
Takva bi ujedinjena grupacija, koja bi okupljala sve glavne ekstremne desničarske stranke u Europi, postala druga najsnažnija grupacija u Europskom parlamentu, snažnija od saveza socijalista i demokrata (S&D), i tek nešto slabija od vodećeg EPP-a. Ujedinjena, ekstremna desnica mogla bi ozbiljnije konkurirati aktualnom savezu pučana, socijalista i liberala, koji zapravo vlada Europom. Salvini već dugo mašta o ujedinjenju ID-a i ECR-a, što je pokušao i prije dvije godine, ali je taj pokušaj propao, kao što su svi pokušaji ujedinjenja europskih stranaka ekstremne desnice posljednjih godina okončani ne uspjehom. Razjedinjenost europske ekstremne desnice ujedno je i jedan od ključnih razloga zbog kojeg ekstremna desnica, iako iznimno uspješna u nizu europskih zemalja, taj uspjeh nije uspjela kapitalizirati na europskom planu niti je uspjela dovesti u pitanje europski projekt, što je bio jedan od glavnih ciljeva niza ultradesničarskih stranaka.
Odnos prema Europi i Rusiji
Međutim, i odnos prema Europi, iako povezuje mnoge ekstremne desničare, ujedno dijeli i onemogućava njihovo ujedinjenje, s obzirom na to da jedan dio europske ekstremne desnice želi zauvijek pokopati europski projekt, dok drugi dio ipak nije toliko radikalan, što se, primjerice, odnosi na poljski PiS, koji je itekako svjestan da je Poljska profitirala zahvaljujući sredstvima iz europskih fondova. No to je samo jedno od pitanja što dijeli europsku ekstremnu desnicu.
Drugo je pitanje odnos prema Rusiji, koje je možda, zbog njegove važnosti, trebalo staviti na prvo mjesto. Naime, dok poljski PiS, primjerice, nikad ne može prihvatiti suradnju s Putinovom Rusijom, zbog jasnih povijesnih i političkih razloga, Putin je sponzor niza stranaka ekstremne desnice, a Orbán je jedan od najvećih Putinovih saveznika u Europi, baš kao i Salvini. Treći razlog neuspjeha dosadašnjih pokušaja ujedinjenja radikalne desnice krije se u osobnim animozitetima njihovih čelnika.
Iako se, primjerice, Salvini i liderica francuske ekstremne desnice Marine Le Pen slažu oko Putina, njih se dvoje na osobnoj razini ne podnose, kao što se, recimo, ne podnose Orbán i Marine Le Pen. Iako im je retorika slična, kada ih se stavi zajedno, podsjećaju na rogove u vreći. Zato dosad nisu mogli zajedno. I zato nikad nisu postali ozbiljna prijetnja vladajućoj koaliciji u EU.
Ekstemna desnica..? Na cemu ste vi..? Ovo su sve stranke desnog centra, odnosno normalne konzervativne stranke koje imaju vrlo siroku potporu. Dakle ne baljezgajte.