Sudac Radovan Dobronić, koji je ovaj tjedan donio povijesnu presudu u sporu Potrošača protiv osam velikih banaka zbog kredita u “švicarcima”, istinski je intelektualac kojega ne zanima društveni utjecaj i moć da bi zadovoljio svoj ego, nego samo znanje, jer je znanje za njega moć.
I ne mogu mu ga osporiti ni oni koji se ne slažu s njegovim odlukama. Sudac koji je presudio bankama i utvrdio da su povrijedile kolektivni interes i prava potrošača u skladu sa svojim habitusom ne skuplja imovinu, nego znanje. Prema njegovoj imovinskoj kartici koju nam je na uvid odobrilo Državno sudbeno vijeće, nema nikakav kredit ni udjele u trgovačkim društvima i investicijskim fondovima niti ikakve dugove.
Najstarija kuća na Hvaru
Možda i njegovo obiteljsko porijeklo objašnjava zašto nije tipičan nego kreativan pravnik s vrsnim poznavanjem prava te hrvatske i strane sudske prakse. Sudac Radovan Dobronić, što dosad nije bilo poznato u javnosti, unuk je hrvatskog skladatelja Antuna Dobronića rođenog u Jelsi na otoku Hvaru. U Zagrebu i još nekim gradovima nazvane su ulice po djedu suca Dobronića, koji je u Pragu završio studij kompozicije 1912., od 1922. do 1940. bio i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a kao umjetnik glazbu je temeljio na obilježjima narodnog melosa. Bio je idejni vođa generaciji mladih skladatelja koji će zauzeti središnje mjesto u hrvatskoj umjetničkoj glazbi nacionalnog smjera.
Sudac Dobronić kao jedan od nasljednika autorskih prava svoga poznatog djeda putem Hrvatskog društva skladatelja godišnje prima tisuću do dvije tisuće kuna naknade i to je uredno prijavio u svojoj imovinskoj kartici. Također, u svojoj imovinskoj kartici prijavio je da je iza svog pokojnog oca Draška Dobronića naslijedio kuću od 100 kvadrata u Jelsi na Hvaru, staru 500 godina. Ta obiteljska kuća Dobronićevih jedna je od najstarijih kuća u Jelsi. Suvlasnik je s majkom zemljišta u Vukomeričkim goricama i stare hrastove kuće od 150 kvadrata, koju je također naslijedio od oca.
Da materijalno nikako nije bilo ono što ga određuje jasno je i po tome što živi u dvosobnom obiteljskom stanu. Od imovine posjeduje još škodu yeti iz 2010. godine, koju je kupio od svoje ušteđevine. Mjesečno prima plaću od 11.400 kuna i osim naknade za autorska prava svog djeda nema drugih stalnih honorara.
Sudac Dobronić potpuno je posvećen svome poslu, nema suprugu ni djecu. Godinu dana, koliko je trajao spor Potrošača protiv banaka, zadovoljstvo je bilo, osobito na prvim ročištima, slušati i gledati raspravu uglednih odvjetnika iz najboljih odvjetničkih društava, koja su zastupala banke, i suca Dobronića. Baš kad bismo pomislili da su mu “doskočili”, sudac bi im na kraju svojim duhovitim i inteligentnim opaskama i citiranjem prakse domaćeg i vrhovnih sudova iz Njemačke, Austrije, Engleske, SAD-a pokazao da mu ipak nisu dorasli.
Iza njega je 17 godina sudačkog staža, a na početku karijere radio je sedam-osam godina kao pravnik za Zagrebačku banku i nije mu padalo na pamet da to skriva, nego je, štoviše, to rekao na prvom pripremnom ročištu odvjetnicima obiju strana u slučaju da žele zbog toga tražiti njegovo izuzeće. Na sebi svojstven način tada im je rekao, mirno i samouvjereno, svjestan da je čist kad je riječ o sukobu interesa: “Razmislite i očitujte se odmah ili zašutite o tome jednom zauvijek.” Nakon toga nitko njegovo izuzeće nije tražio.
Puno čita i puno zna
Izvijestio je sudac Dobronić odvjetnike Potrošača i banaka i da je nakon što je postao sudac prekinuo sve kontakte sa Zagrebačkom bankom, a iako su ga pozivali na domjenke, nije na njih dolazio. Prvih godina nije ni sudio u predmetima u kojima je stranka bila Zagrebačka banka, sve dok mu predsjednica suda nije rekla da više nema razloga da ne sudi u takvim predmetima. Unatoč tome što je presudio da je i Zagrebačka banka povrijedila kolektivna prava potrošača, prema banci u kojoj je nekad radio i u obrazloženju presude bio je korektan rekavši da je Zagrebačka banka zadnja počela s plasmanom kredita u “švicarcima”.
“Vi ste kao čovjek koji vidi da drugi rade pogrešno, pa se kolebate i na kraju postupite isto”, kazao je pravnom zastupniku te banke.
Radovan Dobronić bio je 90-ih i načelnik u Državnom ravnateljstvu za robne zalihe. Za suca zagrebačkog Trgovačkog suda imenovan je 1996. godine. Na njega je kao mlađeg suca najviše utjecao, koliko upućeni znaju, pokojni sudac zagrebačkoga Trgovačkog suda Branimir Majanović, kojega pamte kao smirenog i stručnog čovjeka. Danas više nitko na suca Dobronića nema takav profesionalan utjecaj.
Što o sucu Dobroniću misle odvjetnici koji su se susretali s njim u sudnici i gledali ga na djelu?
Odvjetnik Ivo Farčić bez razmišljanja je svoj stav o njemu sažeo u nekoliko rečenica:
– To je sudac koji puno čita i puno zna, on nije od onih sudaca koji smatraju da je na njima da samo primjenjuju normu, nego na pravo gleda šire. Njegovo specifično mišljenje je bliže regulatoru tržišta i nisam siguran da neće naići na otpore. Ali u svakom slučaju dragocjeno je imati takve ljude – kaže Farčić.
Odvjetnik trgovačkog prava Trpimir Gugić suca Dobronića opisuje kao korektnog suca, koji brzo rješava spise i dobro je pripremljen za rasprave.
– No, ponekad je možda “brz na okidaču” u smislu da zna brzo odbiti dokazne prijedloge, što može biti problem na drugostupanjskom sudu – govori Gugić.
Interes za zaštitu potrošača
Prije dvije godine sudac Dobronić je nepravomoćnom presudom bio odbio tužbu Hrvatske radiotelevizije, kojom je traženo da se Hrvatskom novinarskom društvu zabrani emitiranje priloga iz Latinice pod naslovom “Zločini iz privatizacije ne zastarijevaju”. Tada je presudu obrazložio time da je riječ o temi od iznimnog javnog interesa te da je neopravdan HRT-ov zahtjev za cenzuru, no upravo ovih dana saznalo se da je Visoki trgovački sud tu presudu preinačio u korist HRT-a. Što će biti na drugostupanjskom postupku u sporu Potrošača protiv banaka to više nije u moći suca Dobronića.
Jedan poznati odvjetnik govoreći o njemu kazao nam je da je on idealna “faca” za spor Potrošača protiv osam velikih banaka. No, samozatajan je pa mnogi njegovi kolege suci s kojima smo razgovarali o njemu privatno znaju vrlo malo. Ne viđa ga se kako pije kave na poznatim mjestima u gradu, nema ga na društvenim događanjima. No, iz njegovih misli i zaključaka iznesenih u sudnici, na kojoj je njegov stol pun stručne literature, izbija silna posvećenost svom poslu koji, očito, radi sa strašću i ljubavlju. I oni odvjetnici s kojima smo anonimno razgovarali ističu da je vrlo temeljit, profesionalan sudac koji ima hrabrosti.
Dokazala je to i presuda u sporu protiv banaka. Spor Potrošača protiv banaka, koji je nepravomoćno okončao, bio je jedan od onih postupaka u kojem je dolazilo do izražaja njegovo bogato pravno znanje, ali i interes za zaštitu potrošača, koje štiti Zakon o zaštiti potrošača. Mnogi će postati svjesni obveza tog zakona tek sad kad smo ušli u Europsku uniju, ali i mogućnosti koje on pruža u zaštiti slabije strane, a što rijetki pravnici sad vide.
– Čini mi se kao da banke nisu shvatile potrošačka prava. Neobično je da su ignorirale poziv za mirenje, a sve što se događalo moglo se izbjeći. Banke su mogle izbjeći negativne efekte kolektivne tužbe – kazao je u obrazloženju presude sudac Dobronić.
Iako je nepobitno kreativan u pravu, izvrstan u poznavanju domaće i strane sudske prakse, koju citira smisleno i naizust, te sklon pronalaženju novih rješenja u pravu, pitanje je koliko je naše sudstvo zrelo za takav pristup pravu. Premda u svojim odlukama sudac Dobronić ne odstupa od presuda kakve već jesu donesene na vrhovnim sudovima u zemljama visoko razvijenog prava.
