Subota 28. prosinca
Pozdrav hrvatskom predsjedanju Vijećem EU
Iz Europske komisije na vrlo su prikladan način pozdravili početak hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije. Tako reći točno na dan kad Hrvatska staje na čelo EU stigla je poražavajuća ocjena o reformama u Lijepoj Našoj, koju objavljuju svi mediji, a Novi list ima naslov – “Hladan tuš – Europska komisija Hrvatskoj: Niste iskorijenili korupciju”. No ne samo korupcija nego i “reforma sustava javnih plaća, smanjivanje proračunskog rizika vezanog za zdravstveni sustav, poticanje duljeg radnog vijeka i poboljšanje sustava socijalne zaštite – glavne su reformske mjere koje sasvim nedostaju Hrvatskoj”. Nabraja se još niz reformi “koje su u zastoju, stagnaciji ili se ne provode dovoljno energično”.
Tako je učitelj podijelio uglavnom jedinice učeniku koji će mu sada pola godine na neki način biti nadređen te se time kod kuće hvali na sva usta. A hvale ga i mediji, premda se i pitaju je li to “uspjeh ili samo stvar rotacije”. Tako se nastavlja nepojmljiv nesklad između “ugleda” koji Andrej Plenković uživa u Bruxellesu i stanja u kojem se nalazi Hrvatska koja je na svim ljestvicama EU pri dnu ili na samom dnu, osim u korupciji, alkoholizmu i drugim nepodopštinama. Dno se popelo na vrh.
Nedjelja 29. prosinca
Crna Gora se ‘sjetila’ 1918. godine
Ne smiruje se stanje i ne prestaju srpski prosvjedi u Crnoj Gori nakon što je Skupština izglasala a predsjednik države Milo Đukanović potpisao Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji predviđa nacionalizaciju vjerskih objekata za koje se utvrdi da su sagrađeni sredstvima države ili su bili u njezinu vlasništvu do 1. prosinca 1918. Povijest kaže da je u Crnoj Gori nakon srpske okupacije 1918. izbio građanski rat koji je trajao sve do 1926., poslije kojeg počinje progon pristaša crnogorstva. Spaljeno je 6000 crnogorskih domova, Crnu Goru anektirala je Kraljevina Srbija, ukinuta je autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, osnovana je Srpska pravoslavna crkva, crnogorsko svećenstvo je materijalno propalo, ime Crne Gore izbrisano je i više u Kraljevini SHS nije postojalo ni kao zemljopisni pojam.
Kako vjernici SPC-a u Crnoj Gori danas mogu misliti da vlast te samostalne države neće vratiti ono što je zemlji nasilnim, krvavim micanjem jedne nacije i njezine crkve s lica zemlje oteto ili zanijekano? Objašnjenje je jednostavno, pobunu vode oni koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku sličnoj agresiji na Crnu Goru 1918. i koji suborce zovu na okupljanje.
Ponedjeljak 30. prosinca
Prodaja Ine počela je u Račanovo vrijeme
Bivši premijer Ivo Sanader osuđen je na šest godina zatvora zato što ga je s 10 milijuna eura podmitio Zsolt Hernadi, predsjednik uprave MOL-a, da MOL-u prepusti upravljačka prava u Ini. Također je dogovoreno da se iz Ine izdvoji nerentabilni dio plinskog poslovanja. Ali priča o prodaji Ine počinje u vrijeme premijera Ivice Račana i njegovih ministara koji Mađarima prodaju 25 posto plus jednu dionicu Ine. Rasprodaja Hrvatske počela je još u Vladi Zlatka Mateše, poslije njega poprimit će katastrofalne razmjere, stranci će pokupovati gotovo sve banke, Plivu i druga nacionalna bogatstva, i to najviše u Račanovo vrijeme.
Sanaderu je još bilo “ostalo” nešto banaka i prepuštanje MOL-u upravljačkih prava u Ini, a zbog interesa nekih zemalja EU, u prvom redu Italije, Hrvatska se odrekla ZERP-a – 24.000 četvornih kilometara mora. Za rasprodaju Hrvatske odgovara samo Sanader, ali se, na primjer, bogatstvo nekih hrvatskih šefova banaka koji su se zdušno borili da se one prodaju strancima mjeri desecima milijuna eura. Optužnica protiv njih i drugih političara po ljubavi za Hrvatsku sličnih Sanaderu nema, oni su Hrvatsku krčmili legalno. Ali su nas zato uveli u EU za čije su moćne zemlje to radili.
Utorak 31. prosinca
Nisu Aboridžini samo Aboridžini
Da ludilo ne zna što su pamet i sućut pokazao je spektakularni vatromet na ulasku u novu godinu u luci u Sydneyu koji se guši u dimu od okolnih požara, u kojima je stradalo 14 ljudi. Koji cinizam! Zastave na lučkom mostu bile su spuštene na pola koplja zbog žrtava katastrofe, ali pirotehnička predstava koju su gledali milijuni ljudi nije otkazana, premda je ispod peticije kojom se to zahtijevalo bilo gotovo 300.000 potpisa. Ruganje žrtvama u australskim požarima je utoliko bešćutnije što se za spektakl koristi isto sredstvo od kojeg su one stradale – vatra. Odluka gradskih vlasti da se unatoč peticiji vatromet održi nalik je nedavnom odlasku australskog premijera Morrisona na obiteljski odmor na Havaje, a zastave na pola koplja u sydneyskoj luci kao da su oponašale njegovu licemjernu ispriku što je to učinio dok bjesne požari i ginu ljudi. Za australske elite – a sve su iste – nisu Aboridžini samo Aboridžini, u njihovim komoditetima i užicima i u iracionalizmu masa mogu biti prezreni svi Australci, bagatelizirana nacionalna katastrofa i ponižena svaka njezina žrtva.
Srijeda 1. siječnja
Uspomena na Novu godinu u komunizmu
Sretna nova godina! I evo jedne uspomene koja možda nije svima nezanimljiva. Prije 1990. u Večernjaku sam 12 godina bio lektor i redaktor (ispravljao sam i opremao tekstove), pisati mi je neslužbeno, zbog nacionalističkih tekstova u Tlu i Hrvatskom tjedniku iz 1971., bilo zabranjeno, ali sam gdješto, zahvaljujući hrabrijim urednicima, objavio pokoji tekst. Tako sam dan poslije jedne Nove godine u zaglavlju gradske rubrike napisao kratki tekst pod naslovom “Pucanj”, jer su me se, kao i uvijek, dojmili ponoćni novogodišnji pucnji. Opisao sam ih kao pucnje u nevolje i nedaće iz prošle godine, a drugovi u vodstvu lista zaključili su da sam pri tome mislio kako su potrebni pucnji ne baš u vlast i državu, ali nešto slično, a urednik je “dobio po glavi”. I sinoć, ne samo u ponoć, naslušao sam se pucnjeva koje bih opet rado usmjerio prema prošlogodišnjim nevoljama, bez straha da će ih “drugovi” protumačiti kao pucnje u sadašnju vlast. Ali kako nam ide, nisam bez straha da ću, ako se bude živo, sličan tekst objaviti i točno za godinu dana. Makar sadašnje vlasti više i ne bude, što nije jamstvo za boljitak, ali – da ponovim izraze ljubavi za Plenkovića – neka bi utjeha ipak bila.
Četvrtak 2. siječnja
Nijemcima će sve više smještaj davati Nijemci
Jedne novine na kraju godine pišu: “Lokalne vlasti, u čijoj je nadležnosti od sada i visina boravišne pristojbe, za 2020. su zadržale i dalje gotovo simboličnu turističku pristojbu iznajmljivačima. Možda baš u tome leži razlog što su i stranci shvatili kako se u toj djelatnosti mogu provući s minimalnim davanjima, pa je u ovoj godini rekordan broj stranaca kupio nekretninu u Hrvatskoj, njih 7058.” I tako, dok se Hrvatima “olakšava” napuštanje Hrvatske i odlazak u inozemstvo trbuhom za kruhom, strance se potiče na kupnju nekretnina u Lijepoj Našoj koja sve više postaje Lijepa Tuđa.
Tako će, na primjer, ubuduće njemački turisti smještaj u Hrvatskoj sve više nalaziti kod njemačkih vlasnika apartmana, austrijski kod austrijskih, slovenski kod slovenskih. Hrvata će valjda ostati dovoljno da ima tko naplaćivati pristojbe. Tome treba dodati podatak i da sve više stranaca gradi vile na hrvatskoj obali koja je, kako piše drugi list, “sve češće prepoznata kao ‘second home’ lokacija, odnosno destinacija za dobru vikendicu”. Dokle je došao prezir prema svome i spremnost da baš sve rasprodajemo pokazuje i naslov – “Znate li koliko ste prilika propustili jer niste oglašavali nekretnine u inozemstvu?”
Petak 3. siječnja
Papa Franjo nije okrenuo i drugi obraz
Mediji su objavili video na kojem papa na Trgu sv. Petra pozdravlja narod uz ogradu i s mnogima se rukuje, a jedna žena ga je tako čvrsto stisnula i privlačila k sebi da ju je Sveti Otac slobodnom rukom ljutito udario po nadlanici kako bi je se oslobodio te je nešto promrmljao, možda – luđakinjo, pusti me ili što slično. Asocijacije su me odvele do novozavjetnog Kristova nauka – tko te udari po jednom obrazu, okreni mu drugi, kojeg se papa baš nije držao. Onda su me odvele do jednog teksta što sam ga pročitao u tjedniku Međimurje u kojem autor piše kako mu je jedan Nijemac nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima u Haagu rekao: “Vi Hrvati uvijek ste se kao po nekom nepisanom pravilu dali tući od drugih. Držali ste pokorno jednu stranu lica a onda ste se okrenuli i pružili agresoru i drugu. Konačno ste se oslobodili i osvijestili. Ova oslobodilačka presuda dokaz je tome. Tek sada ste svoji na svojem. Čestitam.”
U vrijeme Domovinskog rata u Crkvi se isticalo da svaki narod ima pravo na obranu, agresoru se ne okreće i drugi obraz nego se brani svoj i svoje ognjište. Sada smo vidjeli i kako se katolički poglavar i najveći crkveni moralni autoritet papa Franjo štiti od “agresije”.
Naravno da za rasprodaju vrijedne imovine ine plive banaka osiguravajucih drustava unistenje kompletne proizvodnje nije niti moze biti kriv samo sanader...tesko je sve i nabrojati one koji su u tome sudjelovali... ...pa pisat ce se uskoro tko je sudjelovao i organizirao i rasprodaju agrokora ....uljanika..i tomu nema kraja dok ima imovine...to je slika politicara u hrvata...danas egzodus hrvata na zapad u novu domovinu tzv.eu...roditelji im pricali o raju jugoslavenstva a vodeci danas pricaju o rajskoj evropi...gradjanin evrope je istoznacnica gradjaninu marsa....itd