U predgrađu Münchena 1999. godine pokrenuta je tvrtka za platni promet Wirecard, čijem šefu se sudi zbog najveće prijevare u njemačkoj povijesti. Tvrtka je na počeku obrađivala online plaćanje kreditnim karticama, no uglavnom za pornografske i stranice za kockanje, a kasnije se proširila na bankarstvo te izdavanje kreditnih kartica. U trenucima kada je bezgotovinsko plaćanje postajalo sve popularnije, Wirecard je imao sve preduvjete za dominaciju.
Markus Braun bio je izvršni direktor Wirecarda, a financijeri i političari bili su zaslijepljeni Wirecardovim uspjehom koji je uslijedio i Braun je postao "jedna od najvećih njemačkih bankarskih zvijeri". Wirecard je od 2005. godine bio uvršten na Frankfurtsku burzu, a 2018. vrijednost tvrtke dosegla je 24 milijarde eura. Bila je to priča o uspjehu, čak je i Angela Merkel tijekom posjeta Kini 2019. godine lobirala za njih kod kupnje jedne kineske tvrtke.
No, nije sve bilo tako bajno. Prvo je Financial Times dovodio u pitanje njihove brojke, a 2016. godine nepoznata istraživačka tvrtka iznijela je optužbe povezujući Wirecard s pranjem novca i prijevarom. Wirecard je odbacio optužbe, a podržale su ga i njemačke financijske vlasti. Odbacivali su "klevetničko izvješće Financial Timesa" da su šefovi krivotvorili i datirali ugovore, piše BBC.
Sve se raspalo 2020. godine kada je Wirecard priznao da 1,9 milijardi eura nestalih na njihovim računima vjerojatno nikada nije ni postojalo. Dvije banke na Filipinima, za koje se smatralo da drže novac, rekle su da nisu bile klijenti Wirecarda i tvrtka je potom podnijela zahtjev za zaštitu od nesolventnosti od vjerovnika. Tužitelji su optužili Markusa Brauna da je potpisao financijska izvješća za koja je znao da su netočna. Rekli su da je Wirecard lažirao dokumente kako bi pokazao da ima novca.
Braun se nalazi u istražnom zatvori i negira krivnju. Sudi se i dvojici bivših direktora. Oliver Bellenhaus bio je na čelu Wirecardove podružnice u Dubaiju, dok je Stephan von Erffa bio zadužen za računovodstvo. Prijeti im nekoliko godina zatvora ako budu osuđeni. Jan Marsalek, jedan od direktora, nestao je, a pretpostavlja se da je preko Bjelorusije otišao u Rusiju.
Suđenje se održava u sudnici u münchenskom zatvoru Stadelheim. Sudnica je napravljena za suđenja osumnjičenim teroristima i članovima mafije, nalazi se pet metara ispod zemlje te ima strop koji je otporan na eksplozije bombe.
Kao predsjednik mjesne zajednice uvijek cu dati prednost poduzetniku iz mog mjesta nego nekom jeftinijem iz druge drzave.