Svinjska gripa ne bi trebala omesti hrvatske planove za novo zaduženje,
ali bi mogla dići cijenu duga. Neslužbeno se čuje da je ministar
financija Ivan Šuker dogovorio s bankama, kojima je povjerio posao oko
prodaje državnih obveznica, da kupe sav dug za koji ne uspiju pronaći
kupce. No ne zna se po kojoj cijeni.
Uz visoku cijenu
Država bi se u svibnju trebala zadužiti za 750 milijuna eura koje će
potrošiti za financiranje manjka u proračunu. Predstojeći plasman
euroobveznica doživljava se kao ‘biti ili ne biti’ za državne financije
i gospodarstvo kojemu su kola krenula nizbrdo. Kad ne bi uspjelo, Vlada
bi morala rezati proračun te bi nastavila uzimati sav kapital s domaćeg
tržišta.
Od listopada 2008. godine Vlada se zadužila za 13 milijardi kuna, i
uzela glavninu kreditnog potencijala banaka. Dogovor s aranžerima,
francuskom BNP Paribas, Deutsche bankom i Zabom, otklonio je strah da
će doći do blamaže i pada rejtinga Hrvatske ako plasman ne bi uspio.
Još je otvoreno pitanje cijene zaduženja, za koju se vjeruje da će biti
oko osam posto. Slovenija se nedavno zadužila za 4,25 posto jer je
ulagači doživljavaju kao sigurniju.
Vlada nema izbora
– Vladu zanima jedino kako će s tim novcem preživjeti nekoliko mjeseci.
Visokim premijama plaća se neracionalna politika koja se vodila
proteklih godina – komentira ekonomist Dragan Kovačević, koji je
sredinom 2007. godine prodao 300 milijuna eura zagrebačkih obveznica u
Londonu uz 3,5 posto kamata u prve tri godine te kasnije s kamatama od
5,5 posto.
– Zagreb je tada povoljno došao do kapitala, ali ga loše troši. No
okolnosti su se promijenile, sad nije dobro vrijeme za zaduživanje, ali
Vlada nema izbora i mora ulaziti u dug uz visoku cijenu – dodaje
Kovačević. Do 15. travnja činilo se da pritisak popušta, jer je premija
rizika za Hrvatsku pala na 2,76 postotnih poena, ali ovaj je tjedan
ponovno iznad 330. Financijski apetiti država su veliki, Češka je
upravo pokrenula postupak upisa novog plasmana obveznica, a Slovačka
priznala da nije bilo ulagača za izdanja na rok od 15 godina, te se
okreće izdanjima na dvije ili pet godina.
PRORAČUNSKO BITI ILI NE BITI
