Kada je stigla Hitna pomoć, nesretnom muškarcu više nije bilo spasa, ali su pomogli njegovoj šokiranoj supruzi, koju je u kobnom trenutku suprug zvao u pomoć.
"Čula sam užasan krik, od kojeg mi se krv zaledila i potom kako je Ivan viknuo da isključim kardan na traktoru. Kad sam dotrčala do njega, sve je bilo gotovo. Vidjela sam kako mu se u očima gasi život", prepričala je Ivkica Gric (70) posljednje trenutke pet godina starijeg supruga koji je u utorak, kako navodi policija, preminuo uslijed teških ozljeda, kad mu je mehanizam samoutovarne prikolice priključene na traktoru povukao ruku i odjeću.
Nesretna žena na kojoj se vidjelo da je pod sedativima, što nam je i sama kazala, pojasnila je da je Hitna u naselje Lemeš Križevački ubrzo stigla i tek je mogla njoj pružiti pomoć jer suprug je već preminuo.
Prepričavajući dan u kojem je ostala bez voljenog muža, Ivkica kaže da je imala nekakav predosjećaj, jer mu je cijelo jutro govorila da ostavi traktor i prikolicu na kojoj je bila kukuruzovina, jer da će sama uzeti koliko joj treba da baci pod stoku na pod.
Pokojni Ivan radio je nekada u Križevčanki, ali privatizacija je i njega izbacila na ulicu. Vozio je traktor u poduzeću do početka 90-tih godina, da bi prije sedam godina dočekao skromnu mirovinu.
"Navek smo pošteno živjeli i radili. Evo za cijelo vrijeme našeg braka nismo si uspjeli ni kupaonicu napraviti. On je kad sam se doselila k njemu iz Zagorja, već radio u poduzeću vozeći traktor, a ja na poljoprivredi i u štali. Uvijek mi je pomagao. Zadnjih godina nije mogao hodati bez štaka i kad je sjeo na traktor kao da se preporodio, da bi ga na koncu traktor stajao života", govori za 24sata Ivkica.
Rekla je kako se ne usudi pogledati na njegove stvari, ranac i kapu koje je imao na sebi u trenutku nesreće, jer se boji da će izgubiti svijest. Gotovo cijeli dan vrti slike od trenutka kad je Ivan obuo čizme i otišao iz kuće do tragedije koja se nakon toga dogodila i misli je li ona mogla nešto učiniti.
Pričala je da su sakupili nešto novca od njegove penzije i da je ona dva puta na tjedan nosila u Zagreb na tržnicu sir i vrhnje koje je radila od mlijeka dvije krave. S ponosom je pokazala malog telića, za kojeg je rekla da su ga planirali prodati i s nešto ušteđevine napokon si urediti kupaonicu ispod stepenica, jer joj je teško nositi vodu iz bunara.
