Talijanke i Španjolke rađaju najkasnije u Europi, a ne liberalne Šveđanke i Francuskinje, dok je među zapadnim Njemicama najveći udio žena koje ne rode nijedno dijete, a istočne Njemice vodeće su u svijetu po broju jedinaca. Demografsko izumiranje Europljana posljedica je konzervativnog odnosa kapitalističkog društva prema ženama i najviše je vidljivo u zemljama koje ne shvaćaju da je dužnost države stvoriti okvir u kojem će žene, lišene egzistencijalnih briga, moći slobodno odlučiti žele li rađati ili ne i u kojem će roditeljima biti olakšano usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života. Muškarci hranitelji obitelji i žene kućanice prošlost su Europe i nakon emancipacije žena i "poskupljenja" života više nije moguć povratak natrag. Države poput Hrvatske, Italije, Španjolske, Portugala, Grčke, sa slabom financijskom i institucionalnom brigom za obitelji s djecom ne mogu očekivati da će zaposlene žene u surovim kapitalističkim uvjetima rađati dvoje-troje djece da bi sutra država imala radnu snagu...
Zašto je Njemačka loša
Oni koji misle da je demografsko pitanje marginalno neka se zapitaju kakav će sutra imati standard, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, osim ako nisu milijunaši. Ni izdašni dječji doplaci sve ne rješavaju jer Njemačka zbog konzervativne obiteljske politike koja ne vodi računa o usklađenju posla i majčinstva ima lošu demografsku sliku.
– U mediteranskim je zemljama i kod nas odnos prema ženama u bitnom ostao konzervativan, osim što se od njih očekuje da nakon posla rade i doma. Kad žena odluči roditi, treba biti sigurna da joj društvo – i ako ostane sama s djetetom – neće otežavati, od radnog mjesta pa nadalje. To se kod nas nije shvatilo kao u skandinavskim zemljama – kaže demograf dr. Stjepan Šterc dodajući da je nerealno očekivati da će zaposlene Europljanke rađati dvoje-troje djece dok se država i društvo prema njima odnose kao u prošlom stoljeću.
– Kapitalizam mora shvatiti da se radna snaga ne može nadopunjavati samo imigracijom iako je ona u početnoj fazi jeftinija, ali poslije je skuplja jer se pokazala znatno većim teretom nego što se mislilo. Njemačka kao imigrantska zemlja ima lošu demografsku sliku. Italija ima nisku stopu nataliteta jer kapitalizam tamo nije vodio brigu ni o ženama ni o društvu. Bivši mi student kaže da mu u Irskoj daju doplatak i za dijete koje je ostalo sa suprugom u Hrvatskoj jer očito misle da će ih doplatkom privući da se dosele – kaže Šterc. Irska se sa stopom fertiliteta od 1,96 približila održivoj stopi od 2,1 koja osigurava zamjenu generacija, dok je kod nas stopa fertiliteta 1,4. A Francuska već stoljeće vodi uspješnu pronatalitetnu politiku.
– Francuska ima dugoročno stabilnu i izdašnu pronatalitetnu politiku kao i skandinavske zemlje s tom razlikom što u Francuskoj radi manje žena nego u skandinavskim zemljama. Uz stabilnost, izdašnost i dugotrajnost pronatalitetne politike važan je odnos društva i poslodavaca prema ženama jer jednokratne mjere ne pomažu osim na kratko razdoblje pa i da date 10.000 eura roditeljima – kaže demograf dr. Ivan Čipin. Ističe da Talijanke i Španjolke rađaju najkasnije u Europi jer znaju da nakon što rode neće moći biti uspješne u poslu s obzirom na to da te zemlje pružaju slabu infrastrukturnu podršku ženama s djecom.
– Loša demografska slika reakcija je na odnos kapitalističkog društva prema ženama u nekim zemljama, a kod nas su dugo bile zatvorene u kući i bez sloboda te danas neće rađati više djece i odreći se svoje slobode ako država ne intervenira i ne olakša im usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života – kaže Čipin.
Švedska svijetao primjer
Švedska je primjer socijalne države koja uspješnom obiteljskom i socijalnom politikom izjednačava standard obitelji s većim i manjim broje djece.
– Radili smo istraživanje fertiliteta i zaposlenosti na uzorku od 3000 žena i pokazalo se da su žene kod nas u nezavidnoj situaciji zbog neodgovarajućeg odnosa velikog dijela krupnih poslodavaca prema zaposlenim majkama. Obitelji s jednim hraniteljem više ne funkcioniraju, to je stvar prošlosti jer danas svi žele biti financijski samostalni i povratak unatrag bi bio retrogradan. U nas je izostala politička volja da se stanje promijeni, a i novi Zakon o radu pogoduje kapitalu iako se s njim nije povećala zaposlenost – kaže demograf prof. dr. Anđelko Akrap sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
>> Njima je važno osigurati posao koji vole i teže se pokoravaju tradicionalnim normama
>> Broj djece drastično pada – u 15 godina izgubili smo 100.000 đaka
