Sutra je dan D! Kreće prvo izdanje narodnih obveznica još od 1990-ih kad je zadnji put ponuđeno građanima da financiraju državni dug. Državne obveznice dužnički su vrijednosni papir, siguran onoliko koliko je od bankrota sigurna i država koja ga izdaje. A nakon što su dva ministra iz Vlade, ministar prometa Oleg Butković koji je izjavio da „nije tip za ulaganje u obveznice“ i sam ministar financija Marko Primorac, nositelj odluke o izdanju koji je odvratio da se o tome „mora posavjetovati sa suprugom“, negirali ili bili nejasni oko svog ulaganja, premijer Andrej Plenković shvatio je da je „vrag odnio šalu“ i svečano obznanio da će on osobno uzeti državne obveznice i pozvao građane da i oni to učine. Jer, tko bi posudio državi novac, ako to ne žele učiniti članovi Vlade koja ih izdaje?
Ako građani koji imaju višak novca odluče uložiti u državnu obveznicu, što moraju znati prije toga? Evo osnovnih informacija o konkretnoj obveznici i nekih općenitih o svim rizicima i prednostima koje nosi ovakvo ulaganje.
"Osobna karta obveznice" - opće informacije o narodnoj obveznici
Minimalni je ulog 500 eura, nije poznato hoće li postojati ograničenje iznosa ulaganja.
Rok dospijeća je dvije godine, kupon (kamata koja se upisuje i isplaćuje svake godine) između tri i četiri posto, još nije objavljeno koliko točno iznosi. Po isteku roka dospijeća građani koji su upisali obveznicu dobivaju i cjelokupan upisani iznos. Upis obveznice bit će moguć u poslovnicama Zabe, PBZ-a, OTP-a Erste banke i RBA u cijeloj Hrvatskoj, još nije poznato hoće li se provoditi i online ili isključivo osobno u bankama.
Operativne informacije oko upisa
Prvi krug upisa koji kreće u srijedu, 22. veljače u osam sati ujutro, i trajat će do 1. ožujka u 20 sati namijenjen je samo građanima – ministar financija Marko Primorac potvrdio je da će upis narodnih obveznica za građane biti besplatan i da će se odvijati u potpunosti preko banaka. Drugi krug, namijenjen institucionalnim investitorima, ako ostane neupisanih obveznica do ciljanog iznosa od milijardu eura, započet će 3. ožujka i trajati samo taj dan. Kod upisa obveznice građani dobivaju SKDD račun - financijski instrumenti izdavatelja iz Republike Hrvatske u koje ulože građani ili druge kategorije ulagača pohranjeni su na skrbničkim računima u Središnjem klirinškom depozitarnom društvu.
Troškovi
Oni koji se odluče prodati obveznice prije dospijeća plaćaju troškove brokerskih usluga jer to mogu raditi isključivo preko posrednika. Na manji iznos upisanih obveznica troškovi iskazani kao udio u ulaganju realno su viši.
Prednosti za građane
Usporedi li se ulaganje sa štednjom, građanima ova obveznica nudi višestruko veće kamate: kupon će vjerojatno biti bliže četiri posto nego tri posto, dok su trenutačno najviše kamate na dugoročnu štednju u eurima u bankama u prosjeku 0,28 posto.
Konkretno, na uloženih 1000 eura u narodne obveznice, za dvije godine se s kuponom poveća uloženo za 60 do 80 eura (ovisno o tome koliko će točno iznositi kupon) i ulagač raspolaže sa 1060 do 1080 eura.
Na zaradu od obveznice (kupon) ne plaća se porez, dok se na kamatu na štednju plaća porez od 12 posto godišnje. Prinos je siguran, unaprijed definiran, ako se dočeka dospijeće, za njega jamči država što je ekvivalent osiguranju štednih uloga do 100.000 eura po računu.
Prednosti za državu i javne financije
Država se zadužuje kod vlastitih građana, što je uvijek bolje rješenje nego da to čini kod institucionalnih inozemnih ulagača koji su vrlo osjetljivi na tržišne poremećaje i skloni se povući ako ih bilo što uplaši. Da je izdanje veće od ciljanog iznosa upisa od milijardu eura, moglo bi se govoriti i o sterilizacijskom učinku: povlačenje novca iz sustava smanjilo bi inflatorne pritiske pa bi se moglo djelovati i na inflaciju. Izdanje od milijardu eura za taj efekt nije dovoljno. Slična je situacija s djelovanjem na cijene nekretnina: da je država s ovim išla ranije, moglo se smanjiti slijevanje štednje u nekretnine i pritisak na rast cijena nekretnina. Dijelom bi se taj efekt mogao ostvariti i sada, no s puno manjim efektima jer se već dio novca koji se slio zbog konverzije u euro uložio u nekretnine, a najavljen je i novi ciklus APN-a, od države subvencioniranih kredita. Smatra se i da se uvrštenjem nove kategorije ulagača potiče tržište kapitala. Možda im se svidi ulaganje pa ubuduće odluče investirati i u druge vrijednosne papire.
Potencijalni rizici: Nelikvidnost i inflacija
Za one kojima novac zatreba ranije i odluče prodati obveznicu na Zagrebačkoj burzi na koju će izdanje biti uvršteno postoji opasnost da neće dobiti iznos koji su uložili u trenutku upisa. Cijena obveznice varira, ona koju prodavatelj može postići ovisit će o interesu kupaca u trenutku prodaje, a narodne obveznice najčešće nisu naročito likvidne, s njima se ne trguje puno na sekundarnom tržištu. Tako da cijena može biti veća od one u trenutku upisa, ali i manja. Ovisna je i o kretanju kamatnih stopa – ako kamatne stope rastu, vrijednost obveznice pada.
Inflacija. Ona već utječe na vrijednost novca, a ako se održi na visokim razinama, prinos koji se ostvari na obveznice može samo ublažiti ono što inflacija „pojede“, istina više nego štednja, no tu se ne može govoriti o zaradi. Nažalost, ovo nije „inflation-linked“ obveznica koja bi imala u sebi ugrađeno indeksiranje s inflacijom, kakvu su izdale neke druge države. Možda bi Ministarstvo financija trebalo razmisliti i o takvom izdanju.
>> VIDEO: Ministar Božinović o Hrvatima uhićenima u Zambiji
Koliko je ova naša jadna država neozbiljna primjer su spomenuta dva ministra, koja idu u posao sa obveznicama i javno iskažu skepsu ili nezainteresiranost za obveznicu, a nude je građanima koji su posve neupućeni, i najbolji putokaz bit će im ova dva smušenjaka.