Svi hrvatski prijepori sa susjedima, koji su se nagomilali i postali toliko očiti proteklih dana, pokazuju da Hrvatska proživljava novi trenutak slabosti i da tu slabost druge države koriste. Nešto treba biti učinjeno s hrvatske strane. Treba pokazati snagu, odlučnost i (najvažnije) uspjeh u rješavanju otvorenih pitanja. No da bi išta moglo biti učinjeno, potrebno je osvijestiti problem, precizno analizirati kako smo se uopće u tome našli i koje greške ne smijemo ponavljati.
Dio prijepora koje Hrvatska ima sa Srbijom i BiH proizlazi iz činjenice da su hrvatski političari nakon ulaska u EU stekli varljiv dojam da Unija može postati instrument Hrvatske u rješavanju pitanja koja su Hrvatskoj (ali ne nužno i Uniji) prioritetna u Srbiji i BiH. Hrvatska je – ponajviše pod pritiskom HDZ-a, prvo kao oporbe, a sada kao vlasti – uvjerila samu sebe da svi naši zahtjevi prema Srbiji i BiH postaju zahtjevi EU, no ubrzo se pokazalo da to baš i nije tako.
Stvarnost se pokazala drukčijom, a naše uvjerenje da možemo diktirati politiku EU prema Balkanu ostalo je isto i iz takve je pat-pozicije teško izaći. Možemo, naravno, formirati politiku EU prema našim susjedima, ali za to je potrebno malo više sposobnosti i sofisticiranosti, što su odlike koje još nismo vidjeli. Jedna izjava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, izrečena u četvrtak u Sarajevu, govori da postoje i novi izazovi na koje Hrvatska mora odgovoriti. U Europi koja ide u smjeru stvaranja EU s više brzina zapadnobalkanska šestorka može, smatra Vučić, prerasti u novu snagu i postati “značajniji partner za EU nego što su čak i pojedine države članice danas”.
Nije teško pogoditi koju članicu EU Vučić želi zasjeniti – Hrvatsku. Dijelom su to bajke. Okupljanje šest balkanskih država u jedinstveno tržište ići će teže nego što se to zamišlja. I Hrvatska će sigurno pronaći bolju i korisniju poziciju unutar EU. No mora početi igrati pametnije. I sa susjedima koji su i izvan i unutar EU, i s euroatlantskim partnerima.
U EU se možda isplati biti u ekonomskom smislu, ako uspiješ povući više novaca, ali što se tiče nekakve političke podrške, kod svakog problema EU pere ruke i daje svoje savjete koji nemaju veze sa stvarnim stanjem. Hrvatska se mora osloniti na samu sebe i biti jedinstvenija barem po vanjskopolitičkim pitanjima.