Dok neki učenici mogu bezbrižno spavati, polako ustati i spremiti se za školu, Antonio Mošocki (15) iz Topolovice, u velikogrđevačkoj općini, o tomu može samo sanjati. Mora rano ustajati i putovati 15 kilometara u srednju školu u Grubišno Polje, i to – biciklom! Inače, u Grubišnom Polju pohađa školu za ugostitelje. Sada je u prvome razredu.
– U osnovnu školu u Velikom Grđevcu išao sam autobusom. No, sad je to nemoguće, jer nastava mi završava u 13.45 sati, a popodne nema autobusa za Topolovicu – kaže Antonio, dodajući kako je školovanje u Grubišnom Polju bilo jedini izbor. Kaže da je u početku biciklom bilo naporno, no sada se već navikao. Bila temperatura minus 15, bila 30, svaki dan prijeđe 30 kilometara. Ustaje prije 6 sati i u 6.15 kreće na put, stiže nakon sata vožnje, a nakon nastave doma, gdje ga očekuju roditelji, dvojica braće i baka, vraća se oko 15 sati. Osim po brdima, dolinama i četiri kilometra makadama, put ga vodi i kroz šumu, u kojoj naiđe i na divljač. No, veći problem su mu seoski psi.
– Imao sam problema i morao sam bježati kada su se psi okomili na mene. No, očito su se navikli na mene, pa je sada lakše – kaže simpatični Antonio, dodajući kako o stanovanju u Grubišnom Polju nije razmišljao. Više ne putuje po jakoj kiši, vjetru i zimi po ledenoj cesti, nego ostane kod kuće, što mu u školi opravdavaju. Jednom se zaputio po zaleđenoj cesti, pao s bicikla i lakše se ozlijedio. Nešto bolju situaciju očekuje sljedeće godine kada će navršiti 16 godina, položiti ispit i u školu putovati motociklom.
DEČKU SVAKA ČAST! Ovaj mladić bi trebao služiti kao primjer pojedinoj razmaženoj djeci kojima je teško prošetati petsto metara do škole već ih moraju voziti roditelji.