Violinist Davor Philips zakoračio je korak unatrag, noga je udarila u stolac koji se pomaknuo nekoliko centimetara i blago zaškripao, a čuvar 25 milijuna eura vrijednog glazbenog instrumenta se nemoćno primio za glavu. Bio je to adrenalinski uvod u koncert koji je Zagrebački kvartet - naš najstariji komorni ansambl i jedan od najcjenjenijih svjetskih gudačkih kvarteta – prošli tjedan u utorak održao u kraljevskoj palači u srcu Madrida.
Zatvorili kraljevsku palaču
Španjolska kraljevska obitelj vlasnik je kvarteta posebno ukrašenih tristotinjak godina starih Stradivarijevih instrumenata – viole, violončela i dvije violine – čija se ukupna vrijednost procjenjuje na 100 milijuna eura, a kojih je danas u svijetu ostalo samo 11. Koliko su instrumenti dragocjeni osim same njihove vrtoglave cijene dovoljno govori i to da svaki od njih ima svog vlastitog čuvara. Kraljevski kvartet instrumenata nikada ne napušta kraljevsku palaču, a tek posljednjih desetljeća dopuštena su javna gostovanja kvarteta, i to između ostalog zbog toga što se glazbala održavaju sviranjem.
Godišnje na instrumentima legendarnog talijanskog majstora koncerte održi samo sedam kvarteta, a tu čast ove je godine ispred mnogih drugih zainteresiranih kvarteta, poput onog iz Beča ili Praga, dobio Zagrebački kvartet koji čine violinisti Davor Philips i Martin Krpan, Davorov brat blizanac Hrvoje Philips na violi i Martin Jordan na violončelu.
- U Španjolskoj sviramo dosta često, moglo bi se reći da smo ondje stalni gosti, ali do sada nikada nismo imali priliku svirati na ta četiri Stradivarija, na tom jedinstvenom primjeru u svijetu gdje postoje četiri njegova instrumenta na jednom mjestu. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova je pregovaralo u naše ime te su zamolili da Zagrebački kvartet dobije koncert na tim instrumentima, a Španjolci, kojima su ti instrumenti od neprocjenjivog značaja i vjerujte mi da ih ne bi prodali ni za puste milijarde, nama su dali prednost pred Česima, Austrijancima i još nekima baš zato što smo zbog čestih nastupa kod njih na doista dobrom glasu. Prednost je svakako bila i što je naš kvartet osnovan 1919. godine i još radi, a 104 godine postojanja i tradicije svatko će cijeniti – pojašnjava nam Davor Philips kako je uopće došlo do toga da on i njegovi kolege tamo nastupe. Pitali smo ga je li bilo treme kad je saznao da će u rukama držati neprikosnoveno najbolji gudački instrument na svijetu.
- Uzbuđenja da, ali treme ne, ne bih rekao, jer ja u kvartetu sviram već 22 godine, i to gotovo svaki dan, a to jednako vrijedi i za moje kolege. Istina je da je svaki gudački instrument malo drukčiji, dovoljno je da je menzura pola milimetra duža ili kraća i mi se moramo prilagođavati. Međutim, Stradivari je napravljen dosta standardno, tako da, nakon što sam ga uzeo u ruku, već nakon 10 minuta sam se osjećao kao da cijeli život sviram na toj violini. To je tonski toliko moćno, s toliko volumena i različitih boja da mi je to jako teško opisati. S time da morate znati da mi u kvartetu već imamo vrhunske profesionalne instrumente, ali ovo je doista nešto drugo. Kao da već imate jako dobar automobil, ali vam netko da najbolji automobil na svijetu. Na Stradivariju s otprilike tri puta manje snage dobivate pet puta više tona – pokušava nam Philips opisati neopisivo. Kako kaže, u Španjolsku su stigli dva dana prije koncerta te su im bile dopuštene dvije probe kako bi se priviknuli na instrumente. Naravno, ni na koji način ih nisu smjeli uštimavati kako njima paše, nego su ih dobili u ruke na sviranje i to je to. Kada su ušli u kraljevsku palaču, najprije im je kustosica zadužena za instrumente objasnila njihovu kratku povijest te su još dobili nekoliko uputa, poput toga kako bi ih bilo najbolje držati i slično.
- Naravno, sve mi to znamo, ali je njihov posao da nas u to upute. Posebno me fasciniralo što je svaki instrument imao svog čuvara koji nije skidao oči s njega. Dok smo svirali, oni su cijelo vrijeme stajali i gledali da se nešto ne dogodi, njih četiri – govori Philips koji nam otkriva kako je u jednom trenutku blago zakoračio unatrag dok je držao violinu u ruci. Iza njega je bio drveni stolac koji nije vidio, a koji je lagano pomaknuo nogom.
- Nije to bio nagli pokret, nisam bio ni blizu padanja ili ičega sličnog, ali znam da je najprije nastao muk, tog je čuvara valjda u sekundi oblio hladan znoj, ali sve je bilo u redu, eto nisam ostao zapamćen po tome da sam slomio Stradivarija – kroz smijeh nam tu majušnu (ne)zgodu prepričava naš violinist. Nakon dva dana priprema, došlo je vrijeme za koncert u Salonu de Columnas, poznatom salonu kraljevske palače u kojem su Španjolci potpisali pristupni pregovor za ulazak u EU 1985. godine, u kojem je abdicirao bivši kralj i u kojem su se dogodili još mnogi važni trenuci u španjolskoj povijesti.
- Koncert je bio u 19 sati, a u 17 su zatvorili kompletnu kraljevsku palaču. U dijelu u kojem smo bili mi vladala je potpuna tišina kako bismo se mogli koncentrirati za nastup. U publici je bilo 200 do 300 ljudi, uglavnom visoki diplomatski zbor, veleposlanici, ravnatelji visokih institucija, sveučilišta, fakulteta, muzičkih akademija i tako dalje. Ukratko, bio je to događaj na doista visokom nivou, a organiziran je u povodu 30 godina uspostave bilateralnih odnosa između Hrvatske i Španjolske. Svirali smo hrvatske skladatelje Jurja Tkalčića i Luku Sorkočevića, španjolskog Joaquína Turinu i Američki gudački kvartet Antonína Dvořáka po kojem je Zagrebački kvartet poznat jer je na njegovu repertoaru od samog osnutka 1919. godine.
- Taj trenutak sviranja bio je toliko fenomenalan, pogotovo nakon prvih desetak minuta nakon što je popustila sva trema, da mi je iskreno žao što nisam mogao izići iz svog tijela da vidim kako to izgleda iz te druge perspektive - ističe Davor Philips. Na kraju smo ga pitali je li do danas itko uspio nadmašiti talijanskog majstora Antonija Stradivarija kad je riječ o izradi gudačkih instrumenata?
Francuzi ukrali instrumente
- Unatoč svoj tehnici i tehnologiji, nije. Do danas nitko nije otkrio tajnu zbog čega su njegove violine toliko kvalitetne i dobre. Provedena su mnoga ispitivanja, a je li to do laka koji su stavljali, drveta koje su koristili ili nečeg trećeg, ne zna se. Zato ti instrumenti i jesu toliko na cijeni, jer ih jednostavno ne možemo kopirati. Današnjim majstorima nije problem napraviti u milimetar jednaku izradu iznutra i izvana, ali ti instrumenti opet ne zvuče kao Stradivarijevi. Tajna je, mišljenja sam, ili u kvaliteti drveta ili u tom prvom sloju laka koji ide na dasku i popunjava te pore drveta - govori nam Philips koji otkriva da je Stradivarijeva tajna možda i u tome da je sve instrumente kojima nije bio zadovoljan odmah zapalio. Ili savršenstvo ili vatra i pepeo, nije bilo između. Poznato je i da je drvo bosanskog javora jedno od najboljih na svijetu za izradu violina, njega danas u BiH ima na samo nekoliko mjesta i posebno je po tome što nije rebrasto nego po sebi ima određenu vrstu flekica. Postoje nagađanja da je Stradivari upravo od njega izrađivao svoje instrumente, ali o tome još nema nikakvih dokaza.
Sami instrumenti imali su burnu prošlost. Kralj Felipe V. 1702. primio je posebno ukrašene instrumente kao dar od samog talijanskog majstora. U početku je u vlasništvu španjolske kraljevske obitelji bilo pet instrumenata. No, tijekom Napoleonovih ratova, odnosno povlačenja francuske su trupe ukrale dva instrumenta. Dosad je pronađena samo viola s kontraltom, kupljena je preko Londona i vraćena u Madrid pedesetih, za što se osobno zauzeo tadašnji kralj Alfonso XIII. Jednoj violi i dalje nema traga.
>> VIDEO: Andrej Plenković, Zoran Milanović te gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević izrazili su sućut obitelji Miroslava Blaževića
