Hrvatski biskupi imaju pravo tražiti od države da svojim vjernicima
omogući slobodnu nedjelju, ali i Židovi imaju pravo tražiti slobodnu
subotu, muslimani petak ili bilo koji građanin bilo koji drugi
dan. Nitko, pa ni oni koji traže nemiješanje Crkve, ne može očekivati
da će katolički svećenici propovijedati nedjeljni šoping umjesto mise,
ali to ne znači da država mora u svoje zakone unijeti katoličke zakone.
Europa se toliko plaši unošenja vjerskih zakona u državne da ne samo
što je pohvalila novi irački ustav koji se ne temelji na islamskom
zakonu, već nije htjela ni u uvodu svoga kontinentalnog ustava napisati
kako europska kultura počiva i na kršćanskim temeljima.
Pa kakve su nedjelje u Italiji, koja je ne samo zemlja većinskog
katoličkog pučanstva (premda više od 30 posto Talijana više ne sklapa
brakove u crkvi), već su u središtu Apeninskog poluotoka Vatikan, Sveta
Stolica, Petrov nasljednik Zakon o radnom vremenu govori kako trgovine
mogu biti otvorene 24 sata na dan, ali Zakon o radnim odnosima određuje
da svaki zaposlenik ima jedan dan odmora u tjednu. Dakle, nije u
pitanju zakon o radnom vremenu trgovina već onaj o čovjeku i njegovu
odnosu s radom i poslodavcem.
Država mora jamčiti dan odmora u sedam dana za svakoga građanina,
bio katolik, židov ili musliman. Katolici će se odmarati
nedjeljom, Židovi subotom itd. Židovi su u Rimu, u getu, više stoljeća
i ne rade subotom, već nedjeljom. No, sada su i trgovine katoličkih
vlasnika otvorene nedjeljom i u Rimu, a posebno u malim gradovima za
nedjeljne izletnike ili u ljetovalištima. Sve velike trgovinske kuće su
otvorene i sve pekare, koje to žele biti, posebno slastičarnice, koje
nedjeljom prodaju goleme količine kolača za blagdanske ručkove.
U Italiji svake nedjelje radi oko pet milijuna od 22 milijuna
zaposlenih. Ako neki musliman (ima ih tri milijuna, a samo ih 5 posto
redovno ide u džamije) prilikom potpisivanja radnog ugovora zatraži
petak kao neradni dan, zašto ne bi mogao u nedjelju raditi u trgovini
ili drugdje!? Ako ga poslodavac pozove na rad i petkom, mora mu platiti
"nedjeljni" dodatak na plaću. Nije, dakle u pitanju radno vrijeme
trgovina, već ljudi. Država treba zaštiti čovjeka od izrabljivanja, ne
zakonima o radnom vremenu trgovina već drugim. Radna vremena pojedinih
trgovina se dogovaraju s gradskim upravama, sindikatima i trgovcima.
Uostalom, papa Benedikt XVI. je tijekom posjeta jednoj
državi citirao Gaudium et Spes, dokument Drugog vatikanskog
koncila, da bi podsjetio kako je "odnos između Crkve i države utemeljen
na načelu da su politička zajednica i crkva neovisne i autonomne jedna
od druge svaka na svome polju. Obje s različitih naslova su u službi
ljudi".
U POVODU
