Nakon kratke i teške bolesti jučer je preminuo Denis Kuljiš. Nitko neće previše pogriješiti označi li ga najvažnijim novinskim urednikom u samostalnoj Hrvatskoj.
Ne možemo se sjetiti medijskog čovjeka koji je uspio s čak dva politička news magazina ostvariti takve naklade i takav društveni utjecaj kao što je Kuljišu pošlo za rukom s Globusom i Nacionalom. Globus se na hrvatskim kioscima pojavio na samom kraju 1990. godine kao izdanje tabloidnog formata u monokromatskom tisku na 32 stranice za cijenu od nekih 10 ondašnjih dinara. I prodavao se u nakladi od oko 100.000 primjeraka.
Nakon Globusa, na redu je Nacional s kojim ostvaruje sličan rezultat i utjecaj, a pokrenuo je i Gloriju. Kao novinar, urednik, publicist i kolumnist ostavio je najdublji trag na medijskoj i na društvenoj sceni današnje Hrvatske ostajući aktivan do samoga kraja.
Veliki fan avijacije
Neobično načitan, s vokabularom ekvivalentnim kakvoj enciklopediji, pisao je lako, uvijek britko, donoseći u hrvatsko novinarstvo jednu drukčiju filozofiju i pristup zbog koje je bio tako rado čitan.
Kao i zbog beskompromisnosti u svojim temama zbog kojih bi se nerijetko našao pod povećalom ovih ili onih struktura. Nije ga to previše zanimalo, novinarski gen u njega je bio toliki da ni za kakav oprez ili nedajbože cenzuru nije ostajalo mjesta. Sve ga je zanimalo. Bio je, primjerice, veliki fan avijacije o kojoj je doista znao sve.
Bio je medijski Petar Pan uvijek mladog duha. Sve je radio drukčije, jer ono što su i kako radili drugi nije ga pretjerano zanimalo. I uvijek je nastojao biti senzacionalan. Na naslovnicama Playboya za njegova uređivanja našle su se, primjerice, Nikolina Pišek, Nives Celzijus ali i – Suzana Mančić.
Vodio i prvi politički talk-show
Nije mu bila strana ni televizija pa je tako početkom 90-ih godina vodio prvi politički talk-show u samostalnoj Hrvatskoj, “Kult ličnosti”. U ova modernija vremena gledali smo ga u biografskom serijalu “Mistika uspjeha” gdje se bavio ljudima koje je smatrao doista i nepatvoreno uspješnima. Jedno vrijeme mogli su njegovu kolumnu čitati i naši čitatelji, objavljivao je i u Večernjem listu.
Nikada besposlen, objavio je i nekoliko knjiga, zbirku novinskih tekstova i feljtona “Majmuni, gangsteri i heroji” objavljenu i u Zagrebu i u Beogradu. Knjigu “Dva pamfleta protiv Tuđmana”, pa nakon toga nastavak “Majmuna, gangstera i heroja” s dodatnim opisima – geniji, lupeži i papci, pa onda djelo “Ad hominem”.
Svakako mu je jedna od fascinacija bio i Tito. S povjesničarem Williamom Klingerom objavio je knjigu “Tito: Neispričane priče”, a objavio je i knjigu “Titov tajni imperij”. Smrt ga je dočekala upravo pred izdanje još jedne knjige o Titu, ovaj puta na engleskom, gdje se bavio Titom i zapadom, ulozi Tita u procesima u Europi pa i u krizi oko Sueskog kanala.
Iza čovjeka koji je u svijetu medija još od ranih 70-ih kada počinje pisati za Omladinski tjednik, Polet i Studentski list, a poslije traga ostavlja i u ondašnjim tiražnim izdanjima poput Vjesnika, Starta, Danasa i Studija, ostaju supruga i dvoje djece.
Kaj god! Pokojni Denis Kuljiš bio je malo darovitiji i puno bezobrazniji od ostale ljevičarsko-petokolonaške novinarske bulumente kojoj je pripadao, i to je uglavnom sve. Slobodna i samostalna Hrvatska bila mu je tolik teret na tijelu i duši da se od njega jedva kretao i disao. Sada kad se oslobodio toga mrskog tereta, valjda će napokon koračati lagan kao perce i prodisati punim plućima. Ako mu bude do hodanja i disanja ondje kamo je otišao jučer. "Čaroban stil" i "luda duhovitost", kojima se navodno odlikovalo njegovo pisanje, zacijelo mu neće biti ni od kakve koristi. Amen.