Čak i najmanje ulice po Osijeku izgledaju kao “uzavrela” građevinska zona, dizalice su na sve strane, stare kuće se prodaju i prije no što osvanu na oglasnicima i već sutradan ih bager pretvori u hrpu cigli i na njezinu mjestu izlijevaju nove temelje... Slika je to iz Osijeka, no ništa drukčija nije ni u ostalim većim gradovima.
Građevinski “boom” podsjeća na onaj od prije recesije iz 2008., nakon koje je isto to tržište doživjelo težak udarac. Istodobno, cijene nekretnina u Hrvatskoj vinule su se do nebesa, a stručnjaci prognoziraju kako će se taj rast nastaviti sigurno još neko vrijeme. Usto, dočekujemo nikada skuplji Uskrs - od mladoga luka, rotkvice, preko sira i jaja pa do šunke, sve je vidno poskupjelo, a kada se namirnice potrebne za tradicionalni uskrsni doručak stave u istu košaricu pa odnesu na blagajnu, mnogima od nas taj obrok prisjedne već u trgovini. Mnogi će, vjerojatno, s grčem sjesti na Uskrs u automobil pa obilaziti rodbinu u udaljenijim mjestima, možda će se, umjesto posjeta i zagrljaja - čak i sada kada oni više nisu “zabranjeni” kao prije dvije godine - ipak odlučiti na telefonski poziv. Jer i gorivo stoji kao “Svetog Petra kajgana”, a tzv. psihološka granica cijene goriva toliko je puta pomicana da izaziva podsmijeh i gorčinu.
Svi se zgražamo nad cijenama doslovno svega, a nekretnine niču kao trava nakon kiše, pa to znači da očito imaju i kupca. Imaju, jer sve poskupljuje, samo krediti nisu bili nikada jeftiniji. Kamate su povijesno niske pa mnoge mlade obitelji iskorištavaju priliku da riješe stambeno pitanje, što je kod nas očito i kulturološki uvjetovano, za razliku od zapada, gdje građani provedu život u unajmljenim stanovima. Država, pa i jedinice lokalne samouprave, daju poticaje na kupnju prve nekretnine, što je hvalevrijedno, no istodobno je zbog potražnje izazvalo i rast cijena nekretnina. Uzrok leži i u potresu. I naravno inflaciji. Ne dižu građani kredite samo da si riješe krov nad glavom, nego i da bi preživjeli u doba sveopćih poskupljenja. No, pojedincima rate kredita prelaze polovicu mjesečnih primanja, a to je vrlo sklizak teren s kojega građani mogu “otklizati” u dužničko ropstvo. Koliko god teško bilo, ili kamate primamljivo zvučale, treba se oprezno zaduživati. Jer novac potrošimo u jednome danu, tjednu, mjesecu, a vraćamo ga 10, 20 ili 30 godina.
