Od potresa u Zagrebu prošlo je godinu i pol dana, a od potresa na Baniji gotovo devet mjeseci, a od obnove još uvijek nema ništa ili se ona obavlja puževim koracima. Građani čija je imovina stradala u potresima i dalje su po kamp-kućicama, u hostelima, kod obitelji, prijatelja… Interesantno je kako je poslije katastrofalne poplave u županjskoj Cvelferiji, u svibnju 2014.godine, mjesec dana poslije poplave donesen Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije slijedom kojega je i obnova obiteljskih kuća i objekata javne namjene vrlo brzo započela.
– Zadovoljna sam kako su tadašnja Vlada RH i ministarstvo kojemu sam bila na čelu tada vodili obnovu i suočili se sa svim izazovima na terenu. Sve to što smo mi tada radili u suprotnosti je s ovim što aktualna Vlada RH radi danas kako bi sanirala posljedice potresa u Zagrebu i na Baniji. Do pucanja nasipa došlo je sredinom svibnja, a Hrvatski sabor sredinom lipnja donio je Zakon. Primjera radi, radovi na obnovi škole u Gunji, u kojoj je cijela prva etaža bila pod vodom, započeli su već 24. srpnja. Ono na što sam ponosna jest da su djeca iz Gunje krenula u svoju školu kada i sva ostala djeca u Hrvatskoj – kaže Anka Mrak-Taritaš koja je bila tada ministrica graditeljstva i prostornog uređenja u Vladi RH i osoba koja je rukovodila obnovom naselja stradalih u poplavi.
Prisjećajući se vremena otprije sedam godina, Mrak-Taritaš kaže kako se radilo sukladno natječaju te da su posao obnove dobile sve tvrtke koje su se javile. Pri tom su uzete srednje cijene građevinskih tvrtki s obzirom na to da su izbacili one s najvišom i najnižom cijenom. Podsjeća kako su radi nastalih oštećenja srušili gotovo 500 kuća u šest naselja stradalih u poplavi i da su građanima koji su odlučili sami raditi uplaćivali novac jer su stizale brojne donacije u građevinskom materijalu. Rezultat takvoga načina rada bio je da je planirana obnova u županjskoj Posavini bila završena 15. kolovoza 2015. godine.
– S odmakom od nekoliko dana mislim kako bih sada uvela praksu da jednom tjedno izvještavamo javnost o obavljenim radovima, utrošenim sredstvima i svemu drugome. Sve to bilo je na našoj web-stranici, ali pitanje je koliko su to građani čitali. U isto vrijeme neki od političara, poput pokojnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića u izbornoj kampanji 2017. godine, kasnije su obnovu u županjskoj Posavini koristili na način kako tamo ništa nije bilo dobro napravljeno – kaže Mrak-Taritaš.
Na upit jesu li se u sklopu obnove mogle obnoviti i kuće vlasnika koji u trenutku poplave nisu živjeli na poplavljenim područjima i čije su kuće i danas najvećim dijelom neobnovljene, bivša ministrica kaže kako ti ljudi tamo nisu živjeli i da, kada država daje bespovratni novac, da mora postojati razlog.
– Oni su živjeli i radili negdje drugdje i ta imovina im je bila dodatna imovina. Država obnavlja ono bazično i elementarno, a to te kuće nisu bile. Omogućili smo im da oštećene kuće srušimo o trošku države, ali da obnavljamo nekome dodatnu imovinu u kojoj vlasnici ne žive, to ne možemo. Možda su se mogli samo preko banaka ponuditi nekakvi povoljniji krediti – kazala je Mrak-Taritaš.
Mogle su se čuti i brojne primjedbe na prenapuhane cijene obnove po kojima je kvadrat novoizgrađene kuće bio i više od 2100 eura. Prema riječima Mrak-Taritaš razlog tome su visoki standardi obnove koji su bili na snazi i činjenica da građanima koji su ostali bez svega nisu željeli predati poluproizvod kako se radilo poslije rata. Ipak, kaže kako bi se i o standardima koji su se primjenjivali moglo još razgovarati. Naime, država je obnavljala kuće koje su imale fasade, stiropor debljine 20-25 centimetara, što je rezultiralo visokom energetskom učinkovitosti.
– Ti su ljudi ostali bez svega. Neki od njih svoje su kuće napustili samo s najlon vrećicama, samo to od svega što su stvarali godinama. Uz to, ti ljudi ne bi imali mogućnost završiti svoje kuće. Vidi se to i po obnovi kuća poslije rata, i danas su mnoge nezavršene – kaže Mrak Taritaš.
Poučena iskustvom iz obnove županjske Posavine Mrak-Taritaš kaže kako se za potrebe obnove Zagreba i Banije moralo raditi brže i kvalitetnije. Kaže i kako je 15 dana poslije potresa u Zagrebu pisala premijeru Andreju Plenkoviću i tadašnjem gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću predlažući im da odluče po kojem modelu obnove će raditi. Umjesto toga, po njenim riječima, godinu i pol od potresa u Zagrebu gotovo ništa se ne radi i brojni objekti su i dalje pod najlonima i opasni za građane.
– Umjesto brze obnove koja bi omogućila građanima da normalno žive, mi se i danas bavimo papirologijom i stvarima koje su morale davno biti riješene. Nije normalno da je Zakon koji je donesen za ove potrebe kompliciraniji od uobičajenog Zakona o građenju. I sama sam glasala protiv toga Zakona i to ne zato što sam druge političke opcije nego zato što je on neprovediv i kompliciran. Međutim, kada nešto kažete na tu temu, onda dobivate bahate odgovore. Tu razumijem koliko-toliko premijera, ali ministar Horvat klasičan je primjer čovjeka koji ne razumije problematiku, spor je i ne sluša. Ljudi nisu krumpiri i njihovom sudbinom ne smijemo se igrati. Isto tako ne razumijem ni zašto je osnovan Fond za obnovu i koja je njegova svrha. Jedini odgovor jest da bi Damir Vanđelić mogao nešto raditi. Sve to moglo se raditi kroz Agenciju za promet nekretninama i osnovati posebnu službu unutar Ministarstva – rekla je Mrak Taritaš.
Na kraju kaže kako je skeptična prema daljoj obnovi u Zagrebi i na Baniji te da strahuje kako će se taj posao unedogled odužiti. Očekuje kako će kuće na Baniji ostati neobnovljene, a to područje zaboravljeno i prazno. Ne očekuje da će biti bolje s oštećenim kućama u Zagrebu gdje će, kako je rekla, koristi imati samo oni koji će po malim cijenama doći do nekretnina.
Tekst je potican sredstvima u sklopu projekta Novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
Fala Bogu da ne rade kako ste vi radili.