U Hrvatskoj ima više od 300 tisuća registriranih osoba sa šećernom bolešću, no procjenjuje se da je stvarni broj oboljelih premašio 500 tisuća. Nažalost, gotovo polovica ljudi koji imaju šećernu bolest nemaju postavljenu dijagnozu iako je liječenje od posljedica uzrokovanih šećernom bolešću neusporedivo skuplje i kompliciranije od liječenja samog dijabetesa. Ono što posebno uznemirava i zabrinjava jest činjenica da od ove autoimune bolesti obolijeva sve više djece u dobi do pet godina, a mnogi od njih pritom obolijevaju od tzv. “staračkog šećera”, odnosno dijabetesa tipa 2. U hrvatskim se bolnicama liječe djeca koja su od šećerne bolesti oboljela sa samo sedam pa čak i s dva mjeseca života. Dr. Dario Rahelić, predstojnik Klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovec, koja je ujedno i Referentni centar Ministarstva zdravstva za dijabetes, već nekoliko godina najavljuje da će se postojeća klasifikacija šećerne bolesti morati mijenjati, a epidemiološka slika svakako je argument koji to i potkrepljuje.
Dijabetes se sve češće otkriva kod sve mlađe djece, i to ne samo od tipa 1?
Zabrinjavajući je porast broja djece oboljelih od šećerne bolesti, kod nas i u svijetu. Do prije nekoliko godina, kad smo govorili o šećernoj bolesti u djece, govorili smo gotovo isključivo o šećernoj bolesti tipa 1. Danas, sve više se govori o šećernoj bolesti tipa 2 u djece. Sve donedavno termin “šećerna bolest tipa 2” vezivao se za odrasle osobe, uglavnom starije životne dobi, pa se nerijetko nazivao i tzv. „staračkim dijabetesom“ . Danas znamo da šećerna bolest tipa 1 nije vezana isključivo uz djecu i adolescente, ali ni šećerna bolest tipa 2 nije vezana isključivo uz odrasle ljude starije životne dobi. Sve je izvjesnije da će se postojeća klasifikacija šećerne bolesti uskoro morati mijenjati.
Koji su uzroci takvog trenda? Je li to sjedilački život uz previše rafinirane hrane?
Šećerna bolest svakako se ubraja u kategoriju bolesti koja se uspješno može prevenirati i regulirati. S druge strane, uz odgovarajuću skrb, moguće je spriječiti, odnosno odgoditi razvoj kroničnih komplikacija. Genetska predispozicija, preuhranjenost i pretilost, sjedilački način života i nepravilna prehrana samo djelomično mogu objasniti nastanak šećerne bolesti tipa 2 u djece. Mehanizmi nastanka šećerne bolesti tipa 2 u djece puno su kompleksniji i vjerojatno drugačiji nego u odraslih. Nekoliko je studija u posljednje vrijeme pokazalo da djeca sa šećernom bolešću tipa 2 ranije razvijaju kronične komplikacije nego odrasle osobe sa šećernom bolešću. Stoga prevencija i regulacija šećerne bolesti u dječjoj i adolescentnoj populaciji mora biti prioritet svakog društva. Pravilna prehrana iznimno je važna u prevenciji šećerne bolesti i regulaciji glikemije. Poduka o pravilnoj prehrani treba biti individualno prilagođena, pri čemu treba posebnu pozornost obratiti na dob bolesnika i u program liječenja uključiti roditelje. U dječjoj i adolescentskoj dobi ključno je uključivanje cijele obitelji u program liječenja šećerne bolesti u djece.
Koliko je rasprostranjena ta epidemija?
Pretilost u dječjoj i adolescentskoj dobi sve je veći problem u Hrvatskoj, ali i u svijetu. S porastom prevalencije pretilosti raste i prevalencija šećerne bolesti tipa 2. I s te strane upravo prevencija debljine u dječjoj i adolescentskoj populaciji ključ je uspjeha u borbi protiv porasta učestalosti šećerne bolesti tipa 2 u djece. Poznato je da pretilo dijete vrlo često postane pretila odrasla osoba, stoga je od iznimnog značenja na vrijeme prepoznati problem koji u početku doživljavamo kao mali, a kasnije se pretvori u veliki... Potrebno je naglasiti da je potpuno krivo provoditi različite dijete kod djece bez konzultacije s liječnikom, odnosno kliničkim dijetetičarom. Strukturirani programi u liječenju pretile djece i adolescenata pokazali su najveći učinak. Čini se da šećerna bolest tipa 2 u djece ima puno progresivniji tijek i uzrokuje raniji razvoj kroničnih komplikacija šećerne bolesti nego u odraslih. S druge strane, šećerna bolest tipa 2 i kod djece može se otkriti sa zakašnjenjem, kao i kod odraslih, a to vrijeme neprepoznate šećerne bolesti više se ne može vratiti. Nerijetko se nastala šteta više ne može popraviti.
Znači, važno je što prije otkriti bolest?
Ključno je da se šećerna bolest što prije otkrije i odgovarajuće liječi. Kad govorimo o tipu 1 šećerne bolesti, zasigurno ona ima drugačiji klinički tijek nego šećerna bolest tipa 2, ali dugogodišnje trajanje bolesti također ima svoje posljedice, posebice ako bolest nije dobro regulirana. Ako dijete dobije šećernu bolest tipa 1 s pet godina, pri očekivanom odlasku u mirovinu ta odrasla osoba imat će šećernu bolest tipa 1 koja traje već 60 godina. Kad govorimo o sprečavanju i odgađanju nastanka kroničnih komplikacija, onda je ključ uspjeha rano otkrivanje i pravodobno liječenje šećerne bolesti. Pritom ne mislim samo na regulaciju vrijednosti glukoze u plazmi već i regulaciju tjelesne mase, arterijskog tlaka, lipidnog profila i ostalih rizičnih čimbenika za razvoj kroničnih komplikacija.
Zašto oboljeli često i ne znaju da su bolesni?
Velik broj oboljelih ne zna za šećernu bolest jer nemaju simptome ili, ako ih imaju, zanemaruju ih. Učestalo žeđanje, učestalo mokrenje i gubitak na tjelesnoj masi klasični su simptomi koji se povezuju sa šećernom bolešću. Međutim, navedeni simptomi javljaju se tek kad su vrijednosti glukoze u plazmi, odnosno šećera u krvi, vrlo visoke. Ako su vrijednosti glukoze samo blago povišene, simptoma nema, a komplikacije se već počinju razvijati. Zato je važno znati da i osoba koja nema simptome učestalog žeđanja i mokrenja može imati šećernu bolest. Te osobe mogu prepoznati šećernu bolest samo mjerenjem šećera u krvi. Osobe koje imaju genetsku predispoziciju za šećernu bolest, a to su prije svega osobe koje imaju osobu ili osobe sa šećernom bolešću u obitelji, imaju povećan rizik za nastanak šećerne bolesti. Ako su pritom još i preuhranjene ili pretile, ako vode uglavnom sjedilački način života, ne vježbaju redovito i ne pridržavaju se pravilne prehrane, imaju izrazito visok rizik za nastanak šećerne bolesti. Takve bi osobe svakako morale redovito provjeravati vrijednost šećera u krvi. Postoji kalkulator rizika za nastanak šećerne bolesti, i to može svaka osoba lako izračunati. Ako netko, nakon što pročita ovaj tekst, pomisli da bi možda mogao imati šećernu bolest, svakako bi trebao provjeriti vrijednost šećera u krvi i o svom riziku za nastanak šećerne bolesti trebao bi porazgovarati sa svojim liječnikom.
Koji simptomi kod male djece upućuju na dijabetes?
Kod djece koja obole od šećerne bolesti tipa 1 simptomi su vrlo izraženi, ali opet nerijetko ostanu neprepoznati. Kod djece i adolescenata sa šećernom bolešću tipa 1 učestalo žeđanje, učestalo mokrenje i gubitak na tjelesnoj masi jasni su simptomi koji upućuju na postojanje bolesti. Usprkos tome, nerijetko, djeca i adolescenti s novootkrivenom šećernom bolešću budu hospitalizirani u kliničkoj slici dijabetičke ketoacidoze. To je za život opasno stanje koje zahtijeva intenzivno liječenje. U Hrvatskoj oko 30% djece i adolescenata imaju dijabetičku ketoacidozu kao prvi znak šećerne bolesti tipa 1, što je apsolutno neprihvatljivo. Zato treba intenzivno podizati svijest o šećernoj bolesti, simptomima i mogućnostima prevencije i liječenja. Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac, KB Merkur i Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma HLZ-a uskoro će započeti veliku javnozdravstvenu kampanju podizanja svijesti o šećernoj bolesti, s posebnim naglaskom na rano otkrivanje i pravodobno liječenje šećerne bolesti radi smanjenja komplikacija i povećanja kvalitete života oboljelih u Republici Hrvatskoj.
