Ivana ima 16 godina, život je tek pred njom, ali je itekako svjesna koliko znači svaka kuna. Kako bi si priskrbila džeparac, a da time ne opterećuje roditelje, odlučila je proteklo ljeto provesti radno.
– Našla sam posao u jednom kafiću u susjednom mjestu, vlasnici su roditelji moje prijateljice pa imam povjerenja u njih. Radila sam mjesec dana, a kada sam dobila svoju prvu plaću u životu, osjećaj je bio neopisiv – kaže Ivana. Nije joj, kaže, bilo naporno jer su kolege imali razumijevanja za njezine godine i nedostatak iskustva. Da studenti rade i tako si, primjerice, pokrivaju troškove studija i života u drugom gradu, odavno je uvriježena praksa, no sve je više i srednjoškolaca, dakle i maloljetnika, koji su odlučili zasukati rukave i pomoći svojim roditeljima s kućnim budžetom ili si kupiti novi mobitel. Da je tako, potvrđuju nam u učeničkim servisima, koji su posrednici za povremeni rad redovitih učenika srednjih škola. Jedan od najjačih u Hrvatskoj jest onaj u Tehničkoj školi Zagreb, koji postoji još od 1997. godine.
– Svake godine interes učenika za rad preko školskih praznika znatno raste, odnosno kontinuirano je rastao sve do 2020. Pandemija koronavirusa bila je velika kočnica zbog koje se pretprošle i prošle godine mali broj djece zapošljavao. Situacija se, pak, vraća u "normalu". U usporedbi s prethodne dvije, ove godine broj učlanjenih učenika je znatno veći, otprilike kao 2020. i 2021. ukupno – započinje Hrvoje Ostojić iz Učeničkog servisa Tehničke škole Zagreb. Poslodavcima su, dodaje, srednjoškolci jako zanimljivi "jer su jeftina i pristupačna radna snaga tijekom mjeseci kada se najviše uzimaju godišnji odmori":
– Rijetki su poslodavci koji nam šalju oglase za objavu na oglasnoj ploči i na webu, jer im dobar dio učenika šalje upit za posao prije nego što se pojavi potreba, dakle prije kraja nastavne godine. Neki učenici nam se znaju javiti s upitima za posao, ali ih samo možemo uputiti na oglase. Servis djeluje kao posrednik između poslodavca i učenika pri sklapanju ugovora, ali poslove učenici traže sami te dogovaraju uvjete rada s poslodavcima – pojašnjava on princip. Đaci većinom odrađuju pomoćne poslove u restoranima brze hrane, dućanima, trgovačkim lancima, skladištima ili pak provode anketiranja. Učenici, pogotovo oni koji su punoljetni, često rade i na moru u ljetnoj sezoni gdje mogu, uz već navedeno, još i čistiti apartmane ili raditi kao animatori. Događa se, pak, i da se zaposle pa brzo odustanu, posebice mlađi srednjoškolci, koji prvi put kroče na tržište rada.
– Ovisno o poslu, zna im biti naporno pa učenici odustanu, ali moram napomenuti da se to češće događa u firmama koje su navikle na zapošljavanje studenata i nemaju puno iskustva s učenicima. Najčešći razlog odustajanja od rada je taj da se poslodavci zalete i unaprijed zaposle previše učenika/studenata, pa dio njih ni ne započne s radom, nego im se odmah otkaže ugovor – navodi naš sugovornik.
– Bilo je, naravno, i nepravilnosti koje su nam djeca prijavila, iako manje u zadnje vrijeme. Učenički servis nema uvida u rad poslodavca mimo onoga što nam djeca prijave, a najčešće je tu riječ o broju sati koji se očekuje da odrade i, naravno, plaći koju su djeca zaradila. Ako dođe do situacije da se učenici žale na poslodavca, kontaktiramo poslodavca i pokušamo riješiti problem i u većini slučajeva je to dovoljno, ali tu i tamo, nažalost, moramo poslati prijavu inspekciji – kaže nam Ostojić.
Kada govorimo o plaći, minimalna satnica za učenike zakonom nije propisana te se stoga poslodavci uglavnom orijentiraju prema studentskom minimalcu. Cijena se sata ove godine, po iskustvu iz ovog zagrebačkog servisa, kretala uglavnom između 25 i 35 kuna.
Što se uvjete rada učenika tiče, oni su strogo definirani Pravilnikom o obavljanju djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem. Po njemu, puno radno vrijeme maloljetnog redovitog učenika ne smije biti dulje od sedam sati dnevno i 35 sati tjedno. Iznimno, puno radno vrijeme maloljetnog redovitog učenika koji je navršio 15 godina života može biti osam sati dnevno i 40 sati tjedno. Ako rade dulje od 4 sata i 30 minuta, imaju pravo na stanku od 30 minuta. Ne smiju raditi između 20 sati navečer i 6 sati ujutro. Zaposliti se, pak, mogu samo za vrijeme zimskoj, proljetnog i ljetnog odmora. A koji su motivi učenika za rad - džeparac, pomoć roditeljima ili možda novo iskustvo? Jesu li hrvatski učenici možda osvijestili potrebu rada i u toj ranoj dobi?
– Sve od navedenog, ali primarni im je motiv džeparac. U današnje doba, kada cijene svega uredno rastu, to naravno osjećaju i djeca. Roditelji im možda ne mogu nešto kupiti, ili žele ići s prijateljima na more, treba im novac pa ga sami žele i zaraditi. U razgovoru s učenicima, pogotovo s onima koji svake školske praznike provedu bar djelomično na poslu, vrlo je očito da su svjesni koliko je važno imati bar donekle financijsku neovisnost, čak i u tim mladim godinama – ističe Ostojić. Nije često, ali se događa da poslodavci i zaposle učenika koji je tijekom praznika radio kod njih, nakon što maturira, pogotovo ako je riječ o strukovnim zanimanjima.
– Tu obično govorimo o poslodavcima koji su te učenike već upoznali kada su kod njih obavljali praktičnu nastavu te im žele dati priliku da se uhodaju u posao i eventualno ostanu raditi kod njih nakon mature – zaključuje Ostojić, uz poziv da se u učenički servis mogu učlaniti tijekom cijele godine i tako izbjeći gužve pred početak praznika i "radne sezone". A sličnim motivima kao i zagrebačke im kolege, vođeni su i mladi u Slavonskom Brodu kada pokucaju na vrata učeničkog servisa u tamošnjoj Tehničkoj školi.
– Jedni rade iz potrebe jer im je obitelj lošijeg imovinskog stanja, drugi kako bi si zaradili za mobitel, laptop ili vozački ispit, a treći zato što ih roditelji ponukaju kako bi se učili kulturi rada ili sami učenici žele jednostavno izvidjeti što ih čeka na tržištu rada kada završe školovanje – govori nam Alen Jurčević, tajnik Tehničke škole u Slavonskom Brodu, gdje učenički servis postoji od 2010. godine, a osim njihove, "pokriva" još čitav niz brodskih srednjih škola. Interes učenika za rad je dosta velik. U prvoj pandemijskoj godini potpisano je 129 ugovora, lani ih je bilo 304, a ove godine 520. Inače, brodski učenici za svaki mjesec rada dobiju po jedan ugovor. Kako je pandemija popuštala, dakle, tako je ponovno rastao interes poslodavaca na Jadranu i hotelskih grupacija za angažiranjem đaka.
– Njih 30 posto radilo je ljetos na jadranskoj obali, u velikim lancima kao što su Valamar, Plava laguna ili Maistra, uglavnom kao pomoćni konobari, spremači, nadzornici ili spasioci na bazenima, animatori... No, najviše ih se zapošljava u Hlad Uslugama d.d. u Slavonskom Brodu. Velika je to tvrtka za preradu voća pa učenici, primjerice, beru višnje, ali rade i na sortiranju voća te u hladnjači. Usto, u našem je gradu i desetak kafića koji zapošljavaju učenika, kao konobare, a rade i na dostavi pića ili u skladištima – prikazuje tajnik Jurčević, dodajući kako posao uspiju pronaći svi zainteresirani učenici. Poznato je da u Slavoniji nedostaje radne snage, zbog iseljavanja, pa ne čudi što poslodavci slamku spasa vide i u učenicima.
Radno si mjesto uglavnom nalaze sami pa se onda obraćaju učeničkom servisu za posredovanje.
I kod njih bude onih koji vrate ugovor i kažu da su prekinuli s radom, "neki nakon jednog dana, neki nakon 15 dana". Škola i učenički servis ne odlaze u nadzore i ne kontroliraju uvjete rada kod poslodavca.
– Nismo ni nadležni za to, nismo nikakvo državno tijelo, niti smo ikakvim pravilnikom ovlašteni za provođenje nadzora. Da se i pojavimo, poslodavci bi nas mogli doslovno izbaciti. Zadužen za to je Državni inspektorat – kaže on.
– Što se plaćanja tiče, mi smo odredili da je minimalna satnica 20 kuna, a sve iznad toga ovisi o dogovoru poslodavca i učenika, odnosno njegova roditelja ili skrbnika – nadovezuje se. Iz Ureda pravobraniteljice za djecu upozoravaju kako je Pravilnikom osigurana minimalna zaštita djeteta, kao što je ograničenje broja radnih sati dnevno, zabrana noćnog rada, pravo na stanku, dnevni i tjedni odmor, što nadzire Državni inspektorat, ali ne i zaštita djeteta od nekih drugih povreda od poslodavca.
– Primjerice, srednjoškolske ustanove dužne su zaštititi učenika prilikom potraživanja zarade za obavljeni rad, ako je poslodavac potvrdio obavljeni rad, te solidarno odgovarati za isplatu zarade. No, u pogledu ostvarenja nekih drugih prava i potraživanja, kao što je nepriznavanje obavljenog djetetovog rada od poslodavca, zbog čega dijete ostaje bez zarade, djeca i roditelji su prepušteni sebi – naglašava Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu. Proteklih godina primili su, nastavlja ona, mali broj prijava koje se odnose na rad srednjoškolaca posredstvom učeničkih servisa.
– Roditelji koji nam se javljaju, kao probleme ističu cijenu satnice za rad nedjeljom, koja nije regulirana propisom, već je prepuštena dogovoru između poslodavca i djeteta. Javljaju se i roditelji s pritužbama da poslodavac nije djetetu isplatio pripadajuću zaradu. Primamo i obavijesti o noćnom radu djece, primjerice, u ugostiteljskim objektima, što rezultira provođenjem nadzora od strane Državnog inspektorata, a zatim i zabranom poslodavcu da određuje takav rad i prekršajnim kažnjavanjem poslodavca. Takve povrede predstavljaju gospodarsko iskorištavanje djeteta koje je zabranjeno Konvencijom o pravima djeteta – iznosi naša sugovornica.
– Smatramo da je u ovom području rada djece potreban pojačan oprez od strane roditelja i učeničkih servisa zbog nedostatne zaštite djece. Povrede prava djeteta u takvom obliku rada roditelji i učenički servisi trebali bi prijaviti Državnom inspektoratu, a nepravilnosti u obavljanju poslova posredovanja srednjoškolske ustanove roditelji bi trebali prijaviti prosvjetnoj inspekciji Ministarstva znanosti i obrazovanja. Osim toga, potrebno je dodatno regulirati zaštitu djeteta u situacijama koje nisu predviđene Pravilnikom – poručuju iz Ureda pravobraniteljice za djecu.
I šta ima tu slabog što mladi ljudi uče živjeti od svojeg rada? Svugdje u svijetu gdje je moguće,studenti rade u trgovinama,restoranima it'd da zarade džeparac,čak i vrlo bogatim obiteljima gdje novci nisu cilj ni motiv.