Samo tri godine bile su dovoljne da se među hrvatskim osnovnoškolcima poljulja optimizam. Nije taj optimizam naših mladih sugrađana u tom periodu, srećom, pao na najnižu razinu, ali je između generacije osnovnoškolaca od prije tri godine i ove sada, koje su bile uključene u istraživanje koje provodi Institut za društvena istraživanja pod nazivom „Obrazovne aspiracije učenika u prijelaznim razdobljima hrvatskog osnovnoškolskog obrazovanja: priroda, odrednice i promjene (COBRAS)”, vidljiv pad.
Riječ je o istraživanju koje sada već godinama prati učenike kroz osnovnoškolsko obrazovanje od školske 2016./2017. do školske 2019./2020. godine, čiji rezultati daju priliku da se usporede stavovi aktualne generacije s generacijom koja je sada već upisana u srednje škole. I nikada podaci dobiveni takvim istraživanjem nisu bili važniji nego danas!
Osnovnoškolci prije tri godine imali su sasvim uobičajene školske brige – one koje poznaju i mnoge generacije prije njih, dok zadnje dvije godine učenici nose sasvim drugačije terete. Suočeni su s online nastavom koja se, kada joj se skinuo veo znatiželjnosti, transformirala u nastavu koja značajnije opterećuje učenike, ali ih pritom značajnije ne oplemenjuje ni u teoretskom ni u praktičnom znanju, još manje u mentalnom – a sve zbog pandemije koronavirusa.
Nije samo stvar nastave – naši su učenici i brojni njihovi vršnjaci diljem svijeta, izgubili rutinu, priliku za druženje sa svojim prijateljima, postali opterećeni virusom, naročito u njegovim počecima kada se na njih gledalo i kao na potencijalne, vrlo opasne i gotovo sigurne prijenosnike virusa na ostale članove obitelji, pa im se uz uskratu vremena s vršnjacima, savjetovala i uskrata provedenog vremena i sa starijim članovima vlastite obitelji. Uskraćene su im i izvanškolske aktivnosti, hobiji i te se mlade učenike, baš kao i odrasle, doslovce “gurnulo” u svijet novonormalnog, koji i odrasli teško prihvaćaju i usvajaju.
Posljednje dvije godine učenici, kako oni u srednjim tako i oni u osnovnim školama, suočavaju se s vrlo teškim školskim danima. Prvo su birali strane u najvećem prosvjedu obrazovnih djelatnika u povijesti, nadoknađivali to subotama, lovili dane kada cirkularnim štrajkom idu, a kada ne idu na nastavu. I kada se stvar posložila, nastavnici izborili ono što su tražili, korona je uzela primat i djecu doslovce preko noći okovala u četiri zida i online nastavu u kojoj su svi sudionici – i učenici, i nastavnici, ali i roditelji morali preuzeti uloge koje im niti pripadaju niti su za njih spremni. Niti su za njih školovani.
Koplja su se u tom vrtlogu slomila samo i isključivo na učenicima. Radili su više, duže, ono važnije: velika većina naših učenika ovisila je o tome koliko im roditelji razumiju pojedino gradivo koje sami sebi ne mogu objasniti. I koliko im i roditelji i nastavnici razumiju tehnologiju – od društvenih mreža do poznavanja funkcioniranja bilo kojeg programa uz pomoć kojeg se provodila nastava. Apsurd školovanja od kuće u jednom je trenutku postao doslovce karikatura koja je najviše dotakla studente – i to u trenu kada je u najvećoj znanstvenoj krizi odlučeno da i studenti medicine sva predavanja imaju isključivo online, a sve im se vježbe odgađaju. Umjesto da se dogodilo upravo suprotno. No vratimo se na učenike. Naročito osnovnoškolce. Nakon cijelog polugodišta provedenog u kući suočili su se u četiri zida i sa strahom od potresa. Prvo zagrebački i učenici Zagrebačke županije. Krajem ove godine, kada je srećom bilo vrijeme zimskih praznika, to strahovito i traumatično iskustvo doživjeli su i učenici iz Sisačko-moslavačke županije. Sada imaju dva straha, oba od nevidljivog “neprijatelja” koji može doći u bilo kojem trenu (virus i potres) i jednu borbu – kada se vratiti u školske klupe i započeti sa sasvim uobičajenim školskim aktivnostima koje su svi oni poznavali kao jedine normalne. A koliko je situacija stvarno uzela maha?
U posljednjem petom istraživačkom valu, koji je proveden od 25. svibnja do 6. lipnja 2020. godine na 923 učenika 7. razreda osnovnih škola, čak 14,3 posto učenika istaknulo je da se u potpunosti na njih odnosi tvrdnja: “ako nešto treba krenuti po zlu za mene, obično tako i ispadne”, dok 8,2 posto ispitanih učenika smatra da se tvrdnja “očekujem da će stvari ispasti lošije nego što želim” u potpunosti odnosi na njih.
Kad je riječ o toj posljednjoj tvrdnji po kojoj bi stvari trebale ispasti lošije za učenika nego što to on ustvari želi, 29,6 učenika sedmih razreda, danas osmaša, smatra da se takva tvrdnja niti odnosi niti ne odnosi na njih. Gotovo je podjednako učenika – točnije 15,6 posto – koji smatraju da se to uopće ne odnosi na njih te 15,7 posto učenika koji smatraju da se takva tvrdnja uglavnom odnosi na njih.
Nasuprot tome je 43,5 posto učenika koji tvrde da se teza “sve u svemu, očekujem da će mi se dogoditi više dobrih nego loših stvari” u potpunosti odnosi na njih, dok 1,6 posto sedmaša smatra da se takva teza uopće ne odnosi na njih. A 33,5 posto dojučerašnjih sedmaša, danas osmaša, u potpunosti je optimistično vezano uz svoju budućnost, 36,1 posto te generacije uglavnom je optimistično kada je riječ o njihovoj budućnosti, 22,6 posto njih smatra da se optimizam o njihovoj budućnosti niti odnosi niti ne odnosi na njih, dok 2,2 posto njih smatra da se optimizam vezan za vlastitu budućnost uopće ne odnosi na njih.
– Učenici iskazuju visoku razinu optimizma, ali je vidljiv i pad u odnosu na njihove vršnjake otprije tri godine. Ovo ukazuje da je potrebno uložiti dodatne napore vezane uz mentalno zdravlje djece i mladih prije svega kroz učinkovitiju primjenu međupredmetne teme “Zdravlje od ranog i predškolskog do visokoškolskog obrazovanja” – istaknuli su u svome zaključku provoditelji istraživačkog projekta Boris Jokić, danas novi ravnatelj Instituta za društvena istraživanja, i Zrinka Ristić Dedić.
Nasuprot generaciji koja je sudjelovala u ovom istraživanju, generacija koja se je osnovnu školu pohađala u uvjetima bez štrajka i koronavirusa, pa i potresa koji su zaredali u Hrvatskoj, a koja danas pohađa ili je pri završetku srednjih škola ne bježi od cijele situacije iako još uvijek ne postoji istraživanje koje procjenjuje njihov strah i posljedice svega onog što su proživjeli u protekle dvije godine, kao ni razinu njihova optimizma i opterećenosti online nastavom. Naime, postoje tek pojedinačne izjave učenika i nastavnika koji nisu skrivali nezadovoljstvo situacijom u kojoj su prepušteni sami sebi u online nastavi. Naime, upravo oni pokazali su u posljednje dvije godine u kaotičnim situacijama jedinu razumnu stranu – posljednje dvije generacije maturanata nisu zbog svih nedaća koje su ih snašle tražile ni očekivale privilegije koji bi im olakšali završetak srednjoškolskog obrazovanja. Takvom stavu, čini se, sklona je i ova generacija najstarijih učenika u našem obrazovnom sustavu.
– Tijekom ovih zimskih praznika proveli smo online ispitivanje kojem je pristupilo 9000 maturanata. Čak 90 posto njih izjavilo je da se ne treba odstupati od standarda provođenja državne mature ni u ispitima ni u ocjenjivanju. Svakako će se pronaći model vrednovanja koji će osigurati kvalitetu i standard državne mature, ali će omogućiti učenicima nekakvu vrstu mjere od mogućeg neželjenog nepolaganja državne mature, odnosno neostvarivanja dovoljne razine postignuća – kazala je za Večernji list Ivana Katavić, ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Nakon dviju kaotičnih školskih godina i jednog gotovo cijelog polugodišta pohađanja isključivo online nastave, na inzistiranje struke, kako obrazovne tako i liječničke, djeca su vratila u standardne modele podučavanja unatoč koroni te barem prvo polugodište imala nastavu na kakvu su navikla – fizičku nastavu u školama koja je osigurala kako njima tako i maturantima bolji i jednostavniji te kvalitetniji način poučavanja. Naime, prema već ranije provedenom istraživanju na sedmašima koji su cijelo jedno polugodište pohađali online nastavu, ti su učenici u statistički znatno većoj mjeri iskazali da imaju previše domaćih zadaća. S tom se tvrdnjom složilo 34,3% učenika, a uglavnom složilo 37,4 posto učenika 7. razreda. Kao parametar usporedbe ti su učenici uspoređivali domaće zadaće iz prethodne godine – odnosno iz šestog razreda.
– U usporedbi s vremenom kada su bili u 6. razredu, učenici 7. razreda istovremeno se u manjoj mjeri slažu s tvrdnjom da u školi imaju previše ispitivanja, u nešto većoj mjeri slažu se s time da su previše opterećeni, a nema razlika u postavljenim očekivanjima od učitelja i sebe samih. Ovi rezultati ukazuju na glavne značajke prelaska iz učioničke u online nastavu za više razrede osnovne škole koji se očituje kroz veći naglasak na ispunjavanju redovnih školskih obveza u svim predmetima te manji naglasak na vrednovanju i ocjenjivanju – poručuju Jokić i Ristić Dedić.
Hrvatska sada, početkom drugog polugodišta ove nastavne godine, nastavu će najduže dva tjedna provoditi online za učenike od petog do osmog razreda osnovnih škola kao i za učenike od prvog do trećeg razreda srednjih škola. Rezultat je to mjera opreza, naročito jer, osim što smo suočeni s koronom i potresima, sada se pak posebna pozornost mora posvetiti novom soju virusa koji se po iskustvima mnogih drugih zemalja znatno brže širi pa se učenici iznova moraju prilagođavati online nastavi u kojoj ih barem, prema prvim najavama, ne bi trebali dočekati ispiti i ispitivanja – to će se provoditi, na temelju iskustva iz prethodnog razdoblja, ipak fizički u školama.
– U zadnjih mjesec dana prije kraja prvog polugodišta, paralelno s rastom zaraženih u općoj populaciji došlo je do uzlaznog trenda broja učenika s virusom, ali nikad se nije dogodilo da imamo više od nekoliko pozitivnih učenika po razredu, što je potvrđivalo našu teoriju da nema horizontalnog širenja unutar razreda. Iako se epidemiološka situacija sada znatno popravila, još ne možemo znati hoće li se ovakav trend nastaviti, posebno ako imamo na umu potencijalnu opasnost pojave mutiranog soja virusa u Hrvatskoj i zato je ovaj postupni povratak u škole mjera opreza. Škole su u svim zemljama zadnje koje se zatvaraju i prve koje napuštaju mjeru zatvaranja. Možda smo si sada mogli dopustiti luksuz da se u škole vrate svi učenici, no ovaj oprezan pristup postupnog vraćanja u škole nužan je jer bi bilo užasno nezgodno da je došlo do pogoršanja epidemiološke situacije u općoj populaciji i tada bih teško mogao braniti stav o otvorenim školama – poručio je ministar obrazovanja Radovan Fuchs.
VIDEO: Fuchs: Najmanje osam škola u Sisačko-moslavačkoj županiji tražit će odgodu nastave
Maturanti ipak unatoč svemu pohađaju fizičku nastavu – sve kako bi se svima u ovoj generaciji osigurale što kvalitetnije i bolje pripreme za završni ispit po kojem se ne samo upisuju na fakultete nego po kojem i službeno završavaju srednju školu. Da je maturu važno održati po modelu kakav poznaju i prošle generacije učenika, svjedoče i težnje europskih zemalja koje su ipak razradile potencijalne scenarije, ali svejedno se nadaju klasičnom ispitu.
Tako, primjerice, Njemačka, dođe li u trenutku pisanja mature do kompletnog zatvaranja, ima opciju odgoditi testove, a usmena ispitivanja osigurati online pri čemu bi broj testova mogao biti reduciran. Francuska se još dvoumi, iako je njihova matura lani doživjela reformu, ove godine čine sve da ne bude promjena tog ispita kako bi učenici imali kontinuitet. Mađari će ispitima državne mature pristupiti po modelu koji su primijenili lani – na ispite će učenici fizički dolaziti, ali će u jednoj učionici biti njih deset. Tamo su učenicima ponudili i rane rokove mature kako bi svih 80.000 maturanata na vrijeme stiglo odraditi ispite.
U Irskoj, što se tiče mature, još nije donesena odluka. Tamo lani nisu proveli maturu, no to u javnosti nije dobro primljeno. Svi njihovi učenici trenutačno su u obrazovnom sustavu koji podrazumijeva učenje na daljinu. Portugal će prema zasad dostupnim informacijama ustrajati na tradicionalnoj provedbi državne mature, a tome teži i Hrvatska koja je i ove godine spremna provesti maturu uz stroge epidemiološke mjere. Naime, lani nam je to pošlo za rukom budući da na tom ispitu visokog rizika koji se provodi u istim danima diljem Hrvatske nije bilo žarišta ni širenja korone među učenicima.
Svi sudionici obrazovnog sustava nadaju se samo jednom – da je ovo posljednja školska godina koja prolazi u kombinaciji nekoliko modela nastave koje biraju ravnatelji i lokalni epidemiolozi, s teretom neizvjesnosti od korone i strahovima od potresa. Tek tada će obrazovni sustav morati poraditi jače i intenzivnije na međupredmetnom sadržaju vezanom za zdravlje koji će, umjesto više fizičke aktivnosti, podrazumijevati i barem toliko više učenja o mentalnom zdravlju s kojim se naši učenici, kao i učenici diljem svijeta moraju znati nositi. To unatoč našoj do sada provedenoj polovičnoj reformi nije slučaj – jer upravo zbog cijele dvogodišnje drame naši nastavnici nisu imali previše vremena obuhvatiti i taj segment međupredmetnog sadržaja koji je u našim školama u odnosu na mnoge druge europske zemlje slabo zastupljen. Do tada – treba izdržati. Ili ono puno važnije – djeci osigurati normalno odrastanje, školovanje i koliko-toliku sigurnost držeći se načela – što je više moguće vraćati ih u rutine koje poznaju i koje su im bliske. To nam je obveza!
Uzeli ste djeci djetinjstvo sa tom benomje coronom, uzeli ste im budućnost, uzeli ste im sigurnost, mnoge doveli na rub gladi a sada prolijevanje krokodilske suze!!! Sve treba pred sud!!!