Tragična sudbina iračkog manjinskog naroda Jezida uznemirila je svjetsku javnost, obično hladnu na patnje malih naroda koji žive u zabačenim kutovima svijeta. Ovakav egzodus svijet još nije vidio od Drugog svjetskog rata. Više od 50 tisuća ljudi, uglavnom žena i djece, bježi pred militantima u planinu Sinjar kroz sigurnosni koridor. Brutalna vojna kampanja koju u Iraku i Siriji provodi sunitska pobunjenička skupina koja si je nadjenula ime Islamska država prisilila je svjetske sile da pokušaju zaustaviti progon Jezida u strahu od mogućeg genocida. Posljednjih dana džihadisti su ubili nekoliko stotina pripadnika ovog naroda.
Nažalost, agoniju Jezidi prolaze tijekom cijele povijesti. Posebno su bili progonjeni u Osmanskom Carstvu. Ubijali su ih drugi, Kurdi, Turci i Arapi. Islamski svijet nikada im nije oprostio što se “klanjaju vragu”. Jezidi su bili i žrtve genocida i masovnog pokolja koje su počinili pripadnici kršćanskih i muslimanskih religija. Godine 1415. muslimani su oskvrnuli i spalili grobnicu šeika Adija za kojega Jezidi vjeruju da je njihov Božji poslanik, reinkarnacija anđela pauna. Kroz povijest taj je manjinski irački narod bio zaštićen jedino za vrijeme vladavine Sadama Huseina koji im je dao sva prava koja pripadaju etničkim manjinama.
Poslije pada Sadamova režima 2003. Jezidi su bili prepušteni na milost i nemilost ostalih etničkih i vjerskih skupina u Iraku, a najviše muslimana.
Većina ih je nepismena
Muslimani nikada nisu prihvatili Jezide s obzirom na to da oni obožavaju palog anđela, u islamu poznatog kao šejtan, vrag. Smatraju da im je sveta dužnost da đavolove poklonike obrišu s lica zemlje, što su u više navrata i pokušali. Iako je i Jezidima i kršćanima i drugim manjinama egzistencija u Iraku ugrožena zbog ekstremista Islamske države, Jezidi su zbog svojih uvjerenja najugroženiji. I dok se većini kršćana koji se zateknu na području Islamske države daje mogućnost da odu, prijeđu na islam ili plaćaju nevjernički porez, Jezidima se ne daje takva mogućnost. Smatra ih se nevrijednima preobraćenja jer ih drže štovateljima vraga. Po njihovu mišljenju, svatko tko ubije ili siluje pripadnika jezidske manjine ide u raj. Jezidi, njih oko 300 tisuća, žive u divljim planinama Sinjar, Sheikhan i Hamdaniya, u kojima kao da je vrijeme stalo prije tisuću godina. Najsiromašniji su Iračani. Većina se bavi stočarstvom. Zbog takvog načina života većina ih je nepismena te doktrine generacijama prenose usmeno.
Foto: Reuters/PIXSELL
Jezidi nemaju ni prijatelje ni saveznike. Zbog svoje vjere proganjani su od svih. Iako ih u svijetu ima oko 600 tisuća i većina ih živi u Iraku, ima ih i u Turskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Belgiji te Siriji, Armeniji, Iranu i na Kavkazu. Povezani su, a nikad se nisu integrirali u društvo, bilo na Zapadu ili Istoku. Svuda se ponašaju u skladu sa svojom vjerom. Zbog takvog načina života ne postoje zvučna imena među njima. Najpoznatiji su zastupnici u iračkom parlamentu, Vian Dakhil i Haji Ghandour. Otkad Jezidi postoje, i dandanas, zbog svojih uvjerenja žive izolirani. Njeguju običaje poput krvne osvete, žene žive spaljuju zbog (navodnog) nevjere, a udaja ili ženidba s nejezidima strogo je zabranjena. Slučaj 17-godišnje Due Kalil Asuad iz Badrija u Iraku, 2007. godine, zaprepastio je cijeli svijet. Naime, djevojka se zaljubila u mladića muslimana i pobjegla od kuće. Nakon što joj je policija obećala zaštitu, kao i šeik iz Badrija, koji je najveći vjerski autoritet u tom mjestu, roditelji su je pozvali da se vrati i da će joj oprostiti. Međutim, kada se vratila, djevojku su izvukli iz kuće i ubili kamenjem. Potom su je vezali za kola, vukli ulicama i na kraju pokopali s uginulim psom.
Vjeruju u reinkarnaciju
Vjera Jezida prepuna je tabua. Ne stani na prag. Ne pljuj na zemlju, u vodu ili vatru. Ne nosi plavu odjeću. Ne jedi zelenu salatu. Jezidi imaju raj, ali nemaju pakao. Nekad je postojao, ali ga je anđeo paun isključio jer je bio prazan. Kada umreš, duša prelazi u sljedeće tijelo, a poslije u sljedeće, i tako dalje. Uzastopne reinkarnacije nastavljaju se dok duša ne dostigne onaj stupanj duhovne čistoće koji je potreban za ulazak u raj. Osim reinkarnacija, kod Jezida postoji još jedno sjećanje na indijsku djedovinu: kastinski sustav. Društvo je podijeljeno na kaste i postoje stroga pravila što se smije, a što ne smije.
Sudbina Jezida neizvjesna je unatoč američkim zračnim udarima. Osim dopremanja humanitarne pomoći, svijet nije ništa poduzeo da spasi jezidsku manjinu od istrebljenja. Islamistički militanti sadistički i krvoločno iživljavaju se nad tim nedužnim ljudima. Hladnokrvno ubijaju, siluju i žive ih zakopavaju. Dosad je ubijeno oko pet tisuća Jezida.
dok je bilo sadama i gadafija irak i libija su bile uređene, mirne države. a nakon njih ubi ih uvežena, nametnuta demokracija.