Na ulice bi, u borbi za svoja prava, izašli tek onda kada bi se uvjerili da imaju “jakog” vođu, karizmatika kojem vjeruju, dovoljno spretnog u verbaliziranju razloga zbog kojih bi svoju“pravdu” tražili na ulicama. No prije traganja za društvenom, kažu, tražit će osobnu pravdu – pokušavajući pronaći balans između vlastitih i očekivanja okoline te trudeći se pritom ne odustati od onoga u što vjeruju, istovremeno pozicionirajući se u akademskom, ali i u poslovnom svijetu.
– Koliko je onda u kaosu očekivanja frustrirajuće tražiti sebe?– pitamo petnaestak studenata zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, budućih novinara i politologa koji svoj zanat, studirajući, bruse u redakciji studentskih novina Global.
Prilika im je u toj maloj redakciji smještenoj na posljednjem katu fakultetske zgrade, uz pomoć profesora i mentora, usvojiti praktična znanja pisanog novinarstva, pripremiti se za redakcije u kojima se većina njih nada završiti, i već sada razumjeti uzročno-posljedične veze za sve ono što se odvija kako na akademskoj tako i političkoj i društvenoj sceni Hrvatske.
– Nije to frustracija, prije teret koji smo nametnuli sami sebi – odgovaraju uglas te objašnjavaju kako su generacija koja prati nove trendove u kojima su nužne kompetencije – biti bolji, uspješniji, etičniji i profesionalniji.
Generacija su koja žudi za pozitivnim pričama prije nego za senzacionalizmom i koja, barem zasad, tvrdi, od etičkih načela ne planira odustati.
Učenje u novinama
– Jeste li onda sebična generacija? – pitamo buduće kolege novinare.
– Ako je sebičnost utrka kojoj je cilj posložiti život, onda smo sebična generacija. Većina studenata uz studij i učenje radi, pokušavamo financirati sve ono što je pred nama i ono što smo si zacrtali. To je ono što postavljamo ispred sebe pokušavajući u tome naći balans između privatnog i poslovnog – kazala je Zrinka Medak, inače zamjenica glavnog urednika studentskih novina. Mateja Ježovita, koja je u Globalu urednica rubrike Karijere, kaže da se dolaskom na studij u Zagreb susrela s generacijom koja je upornija, ambicioznija i odgovornija od generacija koje odrastaju u manjim sredinama. Božica Kopić odmah dodaje kako ona od sebe ima velika očekivanja, Ivana Turković svoj put vidi radeći na portalima kao najbržoj medijskoj platformi, Petra Vuka se želi usavršiti u reportaži, a Antonija Grbavac kaže kako u budućnosti sebe vidi kao izgrađenu i čvrstu osobu, spremnu odgovoriti svim izazovima, a onda, u konačnici, svoje znanje prenositi drugima.
Hana Ivković pak kaže da su joj ljubav, poštenje i iskrenost na prvome mjestu te da će poslovnu karijeru graditi u novinarstvu, a već sada zna, da će, kada svoje sugovornike počne promatrati kao priče, otići iz novinarstva.
Ipak svima njima zajednički je odgovor –“žele mijenjati svijet.”
– Što ne valja u svijetu”? – pitamo tih 15 studenata koji su već sada članovi uredništva studentskih novina.
– Zdravstvo i obrazovanje su najjasniji pokazatelji kako i koliko se država brine za svoje građane. Ako su ta područja loša, ispunjena aferama i rupama, kao što je to slučaj kod nas, onda je jasna cijela slika – kaže Božica Kopić, urednica Globalove rubrike Studentski život.
– Zapravo treba mijenjati sve. I Global je na tome putu dobar početak za mladog novinara, prilika da se čuje naš glas. Jer biti novinarom znači imati svoj glas – ističe Antonija Grbavac.
A Global, novine koje su nastale na Fakultetu političkih znanosti, kao dio studija novinarstva, smjera Tisak, pokrenuli su upravo studenti, i to akademske 2013./2014. godine boreći se sami za priliku da teorijski dio primjene u praksi. Nakon što su objavljena dva broja, na mjesto glavnog urednika stigao je Igor Weidlich, profesionalni novinar i urednik, a već sljedeće godine te su studentske novine nagrađene posebnom Rektorovom nagradom.
Global je počeo izlaziti na 24 stranice i taj se koncept zadržao do danas iako su neki brojevi imali 16, odnosno 32 stranice. Tiska se u pet tisuća primjeraka i besplatno dijeli na sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu, u dijelu zagrebačkih srednjih škola, knjižnicama te se šalje znanstvenim institucijama i relevantnim hrvatskim medijima.
– Nove su generacije tu da ozdrave društvo, da nauče da nisu samo loše priče dobre novinarske priče; štoviše, da je znatno teže pronaći dobru priču – kaže Zlatko Herljević, profesor i mentor novinarima Globala, ujedno jedan od začetnika cijelog koncepta.
– Ove novine prije svega imaju edukacijsku svrhu, potpuno preslikati redakcijske uvjete kako bi studenti bili spremni za rad. U početku je nedostajalo bunta, oštrine i svijest da je svrha novina pokrenuti i male stvari. Koliko smo sada dobri, svjedoči i činjenica da su pojedine priče objavljene u Globalu prenosili mnogi relevantni mediji. Mnogi naši studenti koji su ovdje počeli i u Globalu se učili pisati danas su novinari brojnih redakcija čija su imena i te kako poznata javnosti i čitateljima. Uvijek je zadovoljstvo kada iz jedne generacije novinara koja je sudjelovala u Globalu znate da ih je nekoliko pronašlo svoje radno mjesto u relevantnim medijima – ističe Herljević.
A studenti, svi odreda članovi uredništva Globala, složni su da jedino pošteno novinarstvo ima perspektivu.
– Želim mijenjati stvari i ispraviti nepravdu jer iskreno vjerujem da se baš svakome može pomoći. Zato i vjerujem da novinarstvo može biti alat za ispravljanje nepravdi – objašnjava Antonija Grbavac.
A budućnost novina? Ima li je uopće, pitamo ih.
– Novine svakako imaju budućnost, samo mislim da će novine budućnosti svoj naglasak isključivo staviti na analitičnost tekstova – kaže Hana Ivković.
Da novine neće biti popularnije nego što su danas i da će se njima okrenuti oni koji budu tražili točnu informaciju, misli Terezija Bošnjaković.
Odlazak je u modi
– Ljudi su već sada, a u skoroj budućnosti bit će još više, prezasićeni informacijama. Te će se šume podataka koju primaju zasititi pa će se vratiti novinama tražeći ujedno od novinara kritički stav i visoku razinu znanja – kaže Terezija Bošnjaković te naglašava da će time novine dobiti status “luksuza”, ne po cijeni, već po činjenici da će biti rezervirane za intelektualce koje zanimaju samo ozbiljni tekstovi.
Ana Brenčić misli pak da će novine budućnosti zasigurno promijeniti oblik – bit će to 3D novine u kojima će analize i širi kontekst izvještavanja imati primat nad vijestima i dnevnim događajima. A kada bi samo na dan studenti novinarstva zamijenili uloge s premijerom Plenkovićem, kažu, mijenjali bi način komunikacije, svu bi svoju pozornost usmjerili na izmjene obrazovnog sustava šaljući novim generacijama jasnu poruku – “obrazovanje nije niti smije biti shvaćeno zdravo za gotovo!” Iskoristili bi i taj trenutak zamjene uloga da osvijeste mlade o njihovim pravima.
– Mladi na papiru i u Zakonu imaju brojna prava, ali ih, čini se, ne znaju koristiti ili ih ne koriste. Zašto je tome tako, ne znam, ali znam da je danas mladima mnogo jednostavnije razmišljati da je lakše otići u inozemstvo a da i ne pokušaju kod kući se izboriti za sebe. To je čini se u modi – smatra Ivana Turković.
Studenti će se složiti – za onoga tko se trudi i doista uči, obrazovanje u Hrvatskoj nije skupo. Skuplji je teret koji nose ulazeći u sustav visokog obrazovanja koji još uvijek nije usklađen s tržištem rada jer su svjesni da poslodavci od njih očekuju da su nakon završetka studija “gotov proizvod” iako znaju da većina studenata na fakultetima nema priliku za učenje u praksi.
Zato Global kao projekt još više cijene – on im je dao sigurnost i uvid u ono što ih očekuje kada konačno počnu raditi za redakcije svojih snova. Ipak, kada bi im ponudili da zamijene ulogu s predsjednicom, ujedno svojom fakultetskom kolegicom, tu bi opciju odbili.
– Razlog je jednostavan. U ulozi predsjednice ništa važno ne bismo mogli napraviti jer ta je funkcija više ceremonijalna – kaže Martina Loza.
Studenti, priključite se
A jesu li i oni generacija koja će spakirati svoje kofere i svoj put ipak potražiti negdje drugdje?
– Osobno, naginjem više onima koji bi otišli u inozemstvo steći iskustva i to znanje primijeniti ovdje. Dakle, kada bih odlazila, to sigurno ne bi bio trajan odlazak, nego bih birala usavršavanje, edukacije koje bi mi nakon povratka bile od koristi – kaže Mia Musulin. Da inozemstvo ipak nije “zlatna livada”, već odabir, koji je prečesto idealiziran, misle druge urednice Globala. Kažu uglas kako su uvjerene da ovdje ima potencijala, slažu se s onima koji se žele usavršavati vani i sa stečenim se znanjem vratiti kući, ali odlazak zauvijek zasad im nije opcija.
– Vjerujemo da ovdje ima potencijala i trudimo se uspjeti. To su naši motivi – zaključuju studenti novinarstva. A da se doista trude, svjedoči i činjenica da rad u studentskoj redakciji Globala nije obvezan – njemu se mogu priključiti svi studenti, neovisno na kojoj su godini studija. Oni koji su aktivni u Globalu znaju – to im je iskustvo neprocjenjivo i izdvojilo ih je od ostalih.
- Tko igra za raju a zamenari taktiku, završit će u nižerazrednom Vratniku...kaže pjesma Zabranjenog pušenja. Lijepo je imati mladenačke ideale. Nažalost, životna stvarnost je nešto drugo osobito u ova vučljiva vremena. Tko dobro ne napiše domaću zadaću, ostaje bez sendvića.