U zemljama u kojima su optuženici u nemilosti politike i javnosti, kao što je Ivica Todorić, te gdje optužnicu od pravomoćne osude dijeli tek izvedba sudske predstave, već i nepravomoćna oslobađajuća presuda ne može biti ništa drugo nego fijasko. A ne ono što u zemljama razvijene pravne kulture ona jedino predstavlja – prvostupanjsku odluku nakon koje slijedi žalbeni postupak.
Naravno, na takav se pristup nadovezuju daljnji zaključci pa će jednima oslobađajuća presuda biti dokaz neovisnosti sudbene vlasti, a drugima argument kako se u našem državnom odvjetništvu loše radi. Pri čemu i jedni i drugi zapravo polaze od toga da su Ivica Todorić i suoptuženici morali biti osuđeni jer zašto se inače dižu optužnice u zemlji politički dirigirane pravde i je li moguć drugačiji ishod od osude u tako važnom predmetu pod takvim svjetlima reflektora. Naravno, za takvu se publiku i Ivica Todorić pripremio s dvije opcije pa smo jednu čuli prije objave presude: “Ako presuda bude osuđujuća, to će biti dokaz da je Plenković sve namjestio.”
Video: Ivica Todorić i ostali oslobođeni su u slučaju “mali Agrokor”.
Nakon oslobađajuće presude ispalo je po Todoriću da je Plenković namjestio samo “monstruoznu” optužbu protiv njega. Čast i uvjerenje u neovisnost sudstva spašeni su samo zato što je presuda oslobađajuća. Doduše, Todorić je optuženik i on se ima pravo braniti kako hoće, istinom, lažima, izmišljanjem, montiranjem, politizacijom... Međutim, ono što je objektivnijem i kritičnijem dijelu publike sigurno zaparalo uši je to što je sutkinja obrazložila kako “niti jedan personalni niti materijalni dokaz ne potvrđuje navode iz optužnice”.
Sutkinja Maja Štampar Stipić ima kredibilitet i kao “sutkinja koja je presudila Sanaderu” u aferi Ina-MOL, gdje se optužba nije temeljila na čvrstim dokazima, već na koruptivnom mozaiku koji nije imao drugačijeg logičnog objašnjenja. Stoga, premda tužilaštvo tvrdi kako je oslobađajuća presuda Todoriću pogrešna, činjenica je da su svjedoci, pa i svjedok optužbe, potvrdili da su savjetodavni poslovi stvarno obavljeni. Naravno, svjedoci su “kvarljiva roba”, zaboravljaju, mijenjaju iskaze ili već od početka imaju spremne lažne iskaze, mogu i zavesti sud. Čak i ako državni odvjetnici ne uspiju ni po žalbi ništa od toga dokazati, zašto bi taj neuspjeh konstrukcije optužbe bio fijasko?
Ovo je sića u odnosu na onu glavnu optužnicu . Nebitan proces.